@Anoraks:
1, 2. i 3. Piši kako ti drago. Kraće ti je
Rizoli i Ajls, npr.
Zovite Rizoli/Rizolijevu, ali samo:
Ajlsova je to napisala u izveštaju (čitaj dalje). Ja dodajem retko te nastavke, a ako ih dodaješ, biće ih u svim padežima. Bez nastavaka ž. imena i prezimena na sugl. ostaju okamenjena u padežima, s nastavcima se sklanjaju po imeničkoj promeni (ta koju si gore naveo u drugoj tački). Nastavci
-ova i
-ka koriste se regularno za imenovanje ženskih osoba kada ih zovemo samo po prezimenu, npr.:
Džolijeva je izjavila (neserem se sam sebi u primer) ili
Jovanovićka/Jovanovićeva je rekla, jer
*Jovanović je rekla nije gramatično (nadam se da će jednog dana naši novinari utuviti to, jer redovno srećem
*nemački kancelar je izjavila ). Tako bih napisao i
Danamova je rekla, ali nije bilo potrebe ni prilike za time u Frindžu, Oliviju svi zovu poimence.
-Ova je običnije za strana imena,
Danamka već zvuči smešno.
Takođe,
-ka više pripada razgovornom i familijarnom izrazu, dok je
-ova zvaničnije.
4. Rečnici za
Maura daju izgovor /ˈmɔrə/, što se prenosi kao
Mora. Nisi ništa pogrešno shvatio,
Moira (/ˈmɔɪrə/) se izgovara drugačije, pa se prenosi se kao
Mojra. Jedino tu nije reč o samogl. ni poz.
j, već o dvoglasu (diftongu) /ɔɪ/ koji se prenosi sa <oj>, pa te je to zbunilo.
I nema na čemu.