Već zvučim kao pokvarena ploča, ali dajem kako se nešto prenosi po Pravopisu a ko ne želi da to poštuje — nije u zakonskoj obavezi. Ne želim da ulazim u duge i jalove rasprave šta se kome više sviđa i bolje mu zvuči.
Rekao si da si se gore šalio oko prevođenja ličnih imena, no, zanimljivo, do pre četrdesetak godina su se imena prevodila, pa se odustalo od te prakse (neki John bi postao Jovan, a ne Džon itd.). Ovde, u seriji, mislim da nije greška prevesti imena krivina ako su ona već postala od zajedničke imenice, ali mogla su se i samo transkribovati (tu se slažemo), što svakako nećemo raditi za vlastita imena. Ipak, prevođenje vlastitih imena, nadimaka i sl. nije sasvim isključeno niti neuobičajeno, pa tako ako neko ima neki zvučan nadimak, možemo to prevesti i kod nas (beše skoro pitanje u temi Zapeo sam...): neki Underdog je postalo Pacer, a ne Anderdog. Prevođenje imena ima smisla u bajkama, basnama, crtaćima i sl. Setimo se Patka Dače (Donald Duck). Sve ima svoje, dakle.
Slažemo se i u tome da kaskamo sa time da dopunjujemo rečnike i dodajemo nova značenja već postojećim rečima (npr. da kod preuzeti stoji i značenje ’prebaciti sadržaj s udaljenog servera na korisnički računar’). No, već zalazimo na neku drugu teritoriju, pa ne bih dalje širio van teme.