Ma to je prosto!
Evo:
Samoglasnik u nastavku instrumentala jednine imenica srednjeg roda uvek je jednak samoglasniku koji je završetak nominativa jednine, pa je od
selo, jezero, krilo, rebro instrumental
selom, jezerom, krilom, rebrom, a od
polje, more, proleće, pruće — poljem, morem, prolećem, prućem.
Kod imenica muškog roda raspodela
-om i
-em je složenija, pa po pravilu imamo da je:
• nastavak imenica koje završavaju nenepčanim suglasnikom
-om:
učenik-učenikom, drug-drugom itd.;
• nastavak imenica sa završetkom na prednjonepčani suglasnik
-em:
učiteljem, mladićem, krajem.
Ova raspodela postaje složenija delovanjem razjednačavanja samoglasnika, pa su oblici instrumentala jednine sa
-om iza prednjonepčanih suglasnika osnove:
Sanjom, ježom, keljom, hmeljom, kejom, padežom, krečom, Bečom itd., jer se u slogu koji neposredno prethodi nastavku nalazi samoglasnik
e, dok se iza prednjonepčanih suglasnika osnove u imenicama uvek nalazi nastavak
-em:
nožem, Gočem, Milošem i sl., jer se u slogu neposredno ispred nastavka nalazi samoglasnik
o.
Osnove na tvrde prednjonepčane suglasnike,
č, ž i
š, na skupine
št i
žd, na glasnik
r, kao i osnove sa više od tri sloga, bez obzira što se završavaju i mekim prednjonepčanim suglasnikom, pa i bez obzira na to što se u slogu ispred nastavka nalazi samoglasnik
e, mogu imati kao nastavak instrumentala jednine i
-om i
-em, što nazivamo morfološkim dvojstvima:
vozačom/vozačem, bičom/bičem, košarkašom/košarkašem, pužem/pužom itd. Takva dvojstva dopuštaju i neke osnove na
c (
strícom/strícem) ili
z (
mrazom/mrazem) ukoliko načelo razjednačavanja ne nametne samo jedan oblik (
ocem, zecom).
Imenice m. r. na
-e u instr. jd. imaju
-em ukoliko im se osnova završava prednjonepčanikom:
Miloje-Milojem, a nastavak
-om ukoliko im se osnova završava nenepčanim suglasnikom:
Pavle-Pavlom.
Imenice m. r. na
-o imaće u instr. jd. nastavak
-om, bez obzira na osnovinski suglasnik:
striko-strikom, Vojo-Vojom.