Prelepa sezona. Predivna. Ne postoji dovoljno superlativa da opisem kako se osecam posle svake epizode. Sense8 pokrece toliko emocija u meni. Carabno je.
Najpre mi je drago sto scenaristi imaju toliko samopouzdanja. Stvara se nesto sto je poprilicno komplikovano, ali na takav nacin da izgleda kao najjednostavnija stvar na svetu.
Likovi su i dalje ono sto nosi Sense8. U odnosu na prvu sezonu, rekao bih da i oni imaju vise poverenja u sebe. I isplacuje se. Kvalitetnim performansom.
Da krenem od Vulfganga. Lila je lep dodatak. Ali ono sto je obelezilo ovu sezonu je sigurno.
Kala je svojstvena. Ona je sva nezna, neiskvarena, ljupka. Divna je. Ove sezone je imala nesto manje teskih momenata i odluka a vise svojih predomisljanja i napetosti u njenoj glavi.
Vil i Rajli su jedini klasteri koji su i u stvarnosti zajedno.
Lito je najurnebesniji lik ove sezone. Kada place pred policijom ili kada sprema koktele, ne znam sta mi je draze.
Van Dam je izolovan od ostalih klastera na neki nacin. To se najbolje vidi u sceni sa Vulfgangom.
San je najstabilnija od svih klastera. Ali i ona ima izlive emocija i neznosti koji jos vise upotpunjuju njen lik. Vodi se osvetom, ali nije osvetoljubiva. Najsnaznija je od svih, ali je i najlomljivija. Njen pohod je neverovatan.
I na kraju, Nomi. Boze, koliko je divna. Ona je u meni pokrenula najvise emocija, i najvise me je ocarala.
Karakteri i emotivni aspekat je ono sto definise Sense8. I da imamo pedeset epizoda klastera koji samo igraju, plesu, smeju se, grle, mislim da bih bio najsrecniji. Samo zelim da svi budu srecni i nasmejani.