REČENIČNA KONSTRUKCIJA, GLAGOLSKA VREMENA I NAČINI

[King Eric]

Popis obrađenih tema:

• Apozicija i atribut (hrvatski jezik)
• Čestične skupine
• Futur prvi (hrvatski jezik)
• Futur prvi (srpski jezik)
• Glagol trebati (srpski jezik)
• Konstrukcija da + prezent ili infinitv za građenje futura
• Konstrukcija za + infinitiv
• Položaj zanaglasnice (enklitike) u rečenici (hrvatski jezik)
• Sintaksa (srpski jezik)
• Upitne rečenice
• Zapovedni način (imperativ)

[King Eric]

Pravilo koje vrijedi u hrvatskome jeziku

Upitne rečenice u hrvatskome jeziku tvore se inverzijom riječi iz izjavne rečenice ili upotrebom skupine je li. Nije u skladu s gramatikom započinjanje upitnih rečenica skupinom da li.

Da li si to mogao drukčije napraviti?
Jesi li to mogao drukčije napraviti?

Da li možeš doći?
Možeš li doći?

Izbjegavajte skupinu da li i u izjavnim rečenicama.

Ne znam da li to znaš.
Ne znam znaš li to.


U srpskom jeziku dopuštene su sve tri inačice:

Možeš li doći?
Da li možeš doći?

Je li to on?
Da li je to on?

Ne znam da li može doći.
Ne znam može li doći.

Ne znam da li je to on.
Ne znam je li to on.

Napomena: kada skraćeno pišemo regularnu upitnu konstrukciju je li, pisaćemo s apostrofom i odvojeno je l’ (Je l’ to on?), a ako se radi o nestandardnoj (= razgovornoj) upotrebi, pisaćemo spojeno jel’ ([razgovorno] Jel’ si dobro? : [književno] Jesi li dobro?). Takođe se sastavljeno pišu i jelte i jelda.

[Ben Dover]

U engleskom je red reči drugačiji nego u srpskom jeziku, pa tako imenica može biti u službi prideva ili jedna imenica može bliže određivati ili dopunjavati drugu, što pri prevođenju treba prilagoditi našoj sintaksi: ili napraviti pridev od prve imenice, ili obrnuti red reči u odnosu na engleski ako se zadržavaju dve imenice.

Primer:

We're going to the Chicago Union Station.

Idemo na Čikago Junion Stanicu.
Idemo na Čikago Junion stanicu.
Idemo na Chicago Union Stanicu.
Idemo na Chicago Union stanicu.
Idemo na čikašku stanicu Junion.


Mythbusters are aired on the Discovery Channel.

Razotkrivači mitova prikazuju se na Diskaveri kanalu.
Razotkrivači mitova prikazuju se na Diskaveri Kanalu.
Razotkrivači mitova prikazuju se na kanalu Diskaveri.

[Ben Dover]

Konstrukcija za + infinitiv ne postoji u slovenskim jezicima, to je romanska sintaksa.

U gramatikama ima za pročitati da predlozi nisu za postavljati ispred glagola.
U gramatikama se može pročitati da se predlozi ne postavljaju ispred glagola.

Treba izbegavati sve ovakve konstrukcije: za očekivati, za neverovati, za poneti, i zameniti ih konstrukcijama može se očekivati, da ne veruješ, da ponesem.

[mijau]

Apozicija

Apozicija je imenica koja u rečenici pobliže označava drugu imenicu (subjekt). Mjesto joj je u rečenici ispred subjekta.

Apple kompjutori
kompjutori Apple (ili Appleovi kompjutori)

Renault automobili
automobili Renault (Renaultovi automobili)

PEZ bomboni
bomboni PEZ (PEZ-ovi bomboni)

GEO magazin
magazin GEO (GEO-v magazin)

Zippo upaljač
upaljač Zippo (Zippov upaljač)

095 mobilna mreža
mobilna mreža 095

Atribut

Atribut je riječ koja se dodaje da pobliže opiše imenicu, imeničnu zamjenicu ili poimeničeni pridjev. Atribut može biti zamjenica (najčešće posvojna), pridjev ili broj, a rjeđe i imenica (u tom slučaju atribut i imenica koju opisuje nisu u istom padežu).
Atribut, kao i apozicija, stoji ispred imenice na koju se odnosi.

Novo vrijeme donosi nove običaje.
Prvi susret prošao je vrlo dobro.
Marku su trebala dva dana da riješi problem.
Potrebno mu je bilo malo sna da bi mogao nastaviti dalje.

Ipak, imenski atribut u genitivu množine naći će se u postpoziciji:

Pročitala je to u velikoj recepata knjizi.
Pročitala je to u velikoj knjizi recepata.

[mijau]

Pravilo

Wackernagelovo pravilo kaže da nenaglašene riječi teže drugome mjestu u indoeuropskim rečenicama, odnosno nakon prve toničke cjeline.

Vratio kući se...
Vratio se kući...

Tango plesat će...
Tango će plesati...

Situacija se ponešto komplicira kad nam na prvom mjestu u rečenici stoji sintagma. Mogućnosti su dvije:

Bečki valcer će plesati...
Bečki valcer plesat će...
Bečki će valcer plesati...

Sjedinjene Američke Države su pristale...
Sjedinjene Američke Države pristale su...
Sjedinjene su Američke Države pristale...

Isto tako, nenaglašena riječ ne može doći iza zareza ili zatvorene zagrade:

On, nakon što je ušao, je vidio...
On, nakon što je ušao, vidio je...

Ekipa Veselić (sastavljena od članova različitih obitelji) je stigla...
Ekipa Veselić (sastavljena od članova različitih obitelji) stigla je...

[Ben Dover]

Srpski jezik

Pisanje oblika imperativa stvara dosta problema, naročito u vezi s glasovima j i i. Pravila su sledeća:

• Ako 3. l. mn. prezenta ne sadrži -j- u nastavku, nastavak imperativa završava se na -i, -imo, -ite: vidi, uzmi, tresi, izdrži…
• Ako 3. l. mn. prezenta sadrži -j- u nastavku, a samoglasnik u prethodnom slogu je kratak, nastavak imperativa završava se na -j, -jmo, -jte: pevaj, čekaj, čuj, veruj, pij, sakrij, daj (prema pevaju, čuju, piju, daju [od dati]…).
• Ako 3. l. mn. prezenta sadrži -j- u nastavku, a samoglasnik u prethodnom slogu je dug, nastavak imperativa završava se na -ji, -jimo, -jite: prozuji, gaji, buji-paji, daji (prema prozuje, gaje, daju).

Sporni slučajevi su glagoli poput odvojiti, osvojiti, obojiti, nabrojiti, udostojiti…, koji u javnom jeziku sve češće dobijaju imperativne oblike *odvoji, *osvojite i sl., mada je jedino ispravno, prema navedenom pravilu: odvoj, osvojte (nagradu), nabrojte (gradove), udostoj (nas)…

Takođe, greši se i kod imperativa glagola na -davati. Pošto oni svi imaju dug pretposlednji slog 3. l. mn. prezenta, njihov oblik mora biti sa -ji: prodaji (Prodaji kuću, ovde nam nema života!), predajite (polako), udaji (nar. pesma: Udaji me, majko moja), dodaji.

Najčešća je i najbanalnija greška kada izostane krajnje -j kod glagola sa prezentom na -ijem: umij se, zalij (cveće), previjte (ranu), popijte (po piće) i sl.

Glagol otići ima imperativ: otídi, otídimo, otídite (dozvoljeno je i otiđi…, ali se prednost daje prvim oblicima). Specifičan je i glagol razumeti, čiji je imperativ: razumej, a ne kako se najčešće govori *razumi.

Pitanje je koliko je suvislo od načinskih glagola graditi imperativne oblike i koliko su oni uobičajeni. Po gramatikama se navodi htedni od hteti, a umeti i smeti morali bi da grade imp. kao razumeti: umej, smej, dok bi od moći bilo mozi ili mogni (ovo prvo je dalo rečcu nemoj < ne mozi, a nalazimo ga i u pomozi.)

Nakon uvodne pomalo suvoparne teorije, evo pregleda najčešćih grešaka u korišćenju zapovednog načina i pravilnih oblika:

broji		broj
gaj		gaji
nabroji		nabroj
odbi		odbij
odvoji		odvoj
osvoji		osvoj
pi		pij
popi		popij
predaj		predaji
previ		previj
prodaj		prodaji
prozuj		prozuji
razumi		razumej
udostoji		udostoj
umi se		umij se
zabi		zabij
zali		zalij
zavi		zavij

Paziti i na ovakve slučajeve:

Molim te, dodaj mi olovku. (glagol dodati)
Molim te, dodaji mi te papire. (glagol dodavati)

Hrvatski jezik

Imperativ je krnji glagolski oblik koji se tvori od prezentske osnove i nastavka. Koristi se za izražavanje zapovijedi, zahtjeva ili zamolbe. Kada se izražava zapovijed ili zahtjev, rečenica završava uskličnikom.

Prestani pričati.
Prestani pričati!

Ne postoji imperativ prvog lica, a ispred trećeg lica jednine ili množine dodaje se riječca neka. Imperativ trećeg lica ne dobiva nastavke. Piše se u prezentu. Postoje tri vrste glagolskih nastavaka:

Glagoli čija prezentska osnova završava na -j dobivaju nastavke -mo i -te. U drugom licu jednine ne dobivaju nastavak.

Jednina		Množina
-		pijmo
pij		pijte
neka pije		neka piju

Glagoli čija prezentska osnova završava na sve suglasnike osim -j dobivaju nastavke -i, -imo i -ite.

Jednina		Množina
-		prekinimo
prekini		prekinite
neka prekine		neka prekinu

Glagoli čija prezentska osnova završava samoglasnikom dobivaju nastavke -j, -jmo i -jte.

Jednina		Množina
-		plivajmo
plivaj		plivajte
neka pliva		neka plivaju

Ponekad se imperativ može izražavati i infinitivom. To se koristi kada se namjerno želi nešto uopćiti.

Uzimati lijek svakih šest sati.

[Ben Dover]

1. Glagol TREBATI koristi se u bezličnom obliku ukoliko je u spoju sa glagolom:

• Treba da pišem olovkom. / Trebalo je da pišem olovkom.
• Trebalo bi da dođe.

Kada je nepoznat vršilac radnje, drugi glagol može biti u infinitivu: Treba pročitati, Treba saznati itd.


2. U drugim situacijama koristi se u svom LIČNOM obliku i onda se menja kao i svaki drugi glagol:

• Treba mi olovka. / Trebaju mi olovke. / Trebala mi je olovka. / Trebale su mi olovke.


3. Subjekat, naravno, može biti i osoba:

• Trebaš mi.
• Trebali smo mu, nije mu bilo lako samom i sl.


4. Kad se subjekat nalazi ISPRED načinskog dela predikata, onda se glagol TREBATI koristi u svom ličnom obliku.

• Olovke koje su trebale da pišu plavo.
• Ja sam trebao da pišem tom olovkom, a ne ti.

Ovde bi se očekivalo da glagol stoji u bezličnom obliku, ali rečenična konstrukcija (odnosna rečenica) nameće obavezno slaganje predikata sa subjektom (olovke, ja), pošto on dolazi ISPRED načinskog dela predikata (trebati).


5. Čini se da su primeri poput:

• Trebam olovku.

nepravilni. Zapravo, pravilo je vrlo precizno, tako da ovaj primer nije pogrešan (Trebaćemo vas, Trebao sam novaca, Trebate li nešto?). Međutim, i u ovom slučaju je bolje upotrebiti oblik Trebaju mi ključevi, Treba mi novac, Treba li vam nešto? i sl.

[Ben Dover]

Futur gradimo skraćenim oblicima pomoćnog glagola ht(j)eti i infinitivom:

Srpski jezik

Doći ću sutra.
On će poslati novac poštom.
Kupićemo voće na pijaci/tržnici.

Hrvatski jezik

Doći ću sutra.
On će poslati novac poštom.
Kupit ćemo voće na tržnici.


Futur se može izreći i prezentom:

Srpski i hrvatski jezik

Sutra, nakon škole, putujemo na odmor.


Kontrukcija da + prezent koristi se za označavanje futura I u razgovornom stilu. Međutim, postoji razlika, a ona se ogleda u tome da se da-kontrukcijom izriče želja, a infinitivom prosto futur:

Srpski jezik

Kad ćeš opet da dođeš? // Kad ćeš opet doći?
Ja neću da idem. (= želja) : Ja neću ići. (= prosto futur)

Hrvatski jezik

Kad ćeš opet doći?
Ja neću da idem. (= želja) : Ja neću ići. (= prosto futur)



Napomena: iz ovih razloga nemojte preterivati sa zamenom futura s infinitivom konsktukcijom da + prezent u svakoj prilici, posebno u obradama prevoda sa hrvatskog na srpski.

[King Eric]

Stoji li glavni glagol koji završava na -ti ispred skraćenog oblika pomoćnog glagola htjeti, glavni glagol gubi završetak -ti i spaja se sa skraćenim oblikom pomoćnog glagola htjeti.

Biti će onako kako ja kažem.
Bit će onako kako ja kažem.
Bit' će onako kako ja kažem.
Bi će onako kako ja kažem.
Biće onako kako ja kažem.

Završava li se glavni glagol na -ći, piše se u infinitivu i odvojen od skraćenog oblika pomoćnog glagola htjeti.

Doćiću u sedam.
Doć ću u sedam.
Do ću u sedam.
Doći ću u sedam.

Stoji li glavni glagol nakon skraćenog oblika pomoćnog glagola htjeti, glavni glagol ostaje u infinitivu.

To će biti onako kako ja kažem.
Ja ću doći u sedam.

[King Eric]

Stoji li glavni glagol koji završava na -ti ispred skraćenog oblika pomoćnoga glagola htjeti, glavni glagol piše se u krnjem infinitivu, tj. bez završetka -i. Stoji li nakon pomoćnoga glagola, piše se puni infinitiv.

Biti će onako kako ja kažem.
Bit' će onako kako ja kažem.
Bit će onako kako ja kažem.

To će bit onako kako ja kažem.
To će bit' onako kako ja kažem.
To će biti onako kako ja kažem.

Ovo se pravilo ne odnosi na glavne glagole koji se završavaju na -ći. Oni se uvijek pišu u punom obliku, bez obzira na to gdje se nalaze u rečenici.

Doć ću u sedam.
Doći ću u sedam.

Ja ću doć u sedam.
Ja ću doći u sedam.

[King Eric]

Čestične skupine je li i da li uvijek se pišu odvojeno. Jeli i dali su glagoli, tj. participi aktivni glagola jesti i dati.

Jeli to moguće?
Je li to moguće?

Ne znam jeli to izvedivo.
Ne znam je li to izvedivo.

Dali dolaziš?
Da li dolaziš?

Nisam siguran dali da ti kažem.
Nisam siguran da li da ti kažem.

Zapamitite, riječca li uvijek se piše odvojeno od ostalih riječi.

Napomena za hrvatski jezik

Upotreba čestične skupine da li u upitnim i izjavnim rečenicama ne ulazi u hrvatski standardni jezik.