2008.
Pročitano i jedva mala dvojčica, više -2.
Knjiga je kronološki smještena između
Dune i
Dune Messiah te pokušava objasniti nešto Paulovog Jihada, a druga polovica knjige nas vodi u Paulovu mladost s ćaćom Letom te razmiricama s Kućom Moritani (+ prikriveni Harkonneni) s jedne te Ecazima, Verniusima i Atreidisima s druge strane.
Sve to je stvarno akcijski nabijeno, no sinek Brian je ovdje zašao u područje daleko, daleko iznad svojih mogućnosti.
Paul je ultra kompleksan lik kojeg je tatek Frank savršeno dočaravao s nekoliko rečenica kojih se onda danima sjećate.
Brian to nikako nije u stanju niti na 50 stranica. Dobro, nije čovjek kriv. Ima on neke kvalitete pisca i drugi Dune romani
koje je napisao daleko bolje funkcioniraju (
Great Houses i ,za sada,
Great Schools) no nije (ili je, zbog para) shvatio da ne valja dirati u ništa unutar tatinog ciklusa.
Od te silne akcije (stalno se netko naganja, ubija, proganja, reže...) se umorite jer je plošno, blesasto.
Ja, silni neprijatelj dvije Velike Kuće hoću ih zatrti na njihovom zajedničkom skupu pa teškim zavjerama instaliram neke leteće žilete koji posjeku desetak bezveznjaka. C'mon pa imam pun sepet atomika, ako sam postavio žilete mogao sam im i planet sterilizirati posebice jer sam bombaš-samoubojica.
Neuvjerljivo do bola, povremeno sam se silio čitati.
Piši prequele, piši sequele no za ovo nemaš opremu moj Briane.
Ništa tu od tatinog "plans within plans within plans" nema.
Presuda: pročitati ako ste teški Dune fan kako bi sami vidjeli što i kako (zanimljivo je kako je ova knjiga
priličan love/hate na amazonu, slabo sive zone) te opet malo omirisali Svemir Dine.
Poučen ovim,
Winds of Dune ostavljam za malo kasnije jer će
Mentats of Dune ići prije nje
čim me šašavi djinn Bartimeus opet oraspoloži svojim uber-ciničnim fusnotama.