Šta je sada, prvi smo u grupi sa 90% šanse da će tako i ostati do kraja, a Bilić ne valja... 
A čuj, Cico iscico Đukanovićeve rezerve viskija u Crnoj Gori pa su morali avetinju da proćeraju iz države... 
Bilić sigurno ne valja i onda se čude zašto im gledatelji fućkaju. Mislim, kao da ih se ne smije kritizirati. Igra nam već dulje vrijeme ne valja. Rangirani smo tako visoko radi pobjeda nad malim momčadima.
Radi nas Bilić reda neuspjehe, noću ne spava, oćelavio je, oslijepio i posijedio, ne zna povezati dvije smislene recčenice.
Jadni naši reprezentativci kad mi mantramo oko toga da njima bude grozno.
Imaju love ko blata, ništa u životu ne rade nego treniraju i igraju nogomet, sport koji većina nas na forumu volimo i od gušta ga gledamo i igramo. Imaju plaće da im tri generacije potomaka neće trebati ništa raditi osim ležati ko morževi, putuju svijetom, druže se međusobno sa ljudima koji imaju slične poglede na život, lijepe cure im se bacaju pred noge pa makar bili ružni ko oni Klingonci iz zvjezdanih staza...
Onda dođu u reprezentaciju koja je sve uspjehe koje je postigla mogla zahvaliti ne talentu i ekstra igračima, iako ih je bilo puno, nego zalaganju igrača koje je graničilo sa fanatizmom. Ako je neki naš reprezentativac u klubu mogao po utakmici pretrčati 10 km u reprezentaciji bi pretrčao 12, davali su uvijek 100% svojih mogućnosti u svim reprezentativnim utakmicama. Znalo se dogoditi da podbace ali bi im brzo oprostili jer smo znali kakvi su, da će drugu utakmicu izgoriti na terenu, da će potrgati sve ligamente zbog trke za neuhvatljivom loptom..
A sad? Sad imamo glumce koji su zamislili da su neki Bogovi i dolaze na okupljanja reprezentacije zajebavati se. Ne trče, padaju po podu, šire ruke, svađaju se sa sucima...
Nisu samo igrači krivi, oni su pokazatelj stanja u našem nogometu, od izbornika koji nema ni autoritet ni karizmu do predsjednika foteljaša i raznih marioneta koje sjede po skupštinama.
Da, navijam za naše reprezentaciju, ali navijam jer je volim i želim da se stvari promijene. Makar bili na razini današnjeg Izraela ili Škotske, ali da mogu navijati za njih. Da znam da su dali sve od sebe, da pokažu da i oni vole ovu reprezentaciju. Ovako omalovažavaju i reprezentaciju i nas koji navijamo za nju i volimo je.
Nije to samo uspjeh, nisam gladan nekih plasiranja na prvenstva, nekih ekstra uspjeha. Gladan sam osjećaja da cijeli dan dišem za utakmicu koja je navečer. Da je cijeli dan podređen tome da će se gledati utakmica, da će se navijati, da svaki živac u mom tijelu biti fokusiran na zeleni travnjak po kojem NAŠI nabijaju loptu i TRUDE se za nas, navijače. Ne za sebe, ne za menađere, ne za manekenke, ne za bonuse...
Sjećam se, imao sam 13 godina i čekala se prva utakmica svjetskog prvenstva u Francuskoj. Prva utakmica protiv Jamajke. Meni je bilo kao da ja navečer idem u ring sa Tysonom, lud totalno, sa ekipom cijeli dan u điru i spika o utakmici. Dobro, bio sam puno mlađi i naivniji ali svejedno, volio bih nešto slično doživjeti opet. Bilo je toga poslije i sa Cicom a i prve godine sa Bilićem. Ali odavno ne.
To tražim, želju da gledam tu utakmicu i da navijam, makar se nikad više ne plasirali nigdje. Hoću nazad svoju reprezentaciju!
Eto, ovo su moji razlozi zašto ih kritiziram, nije da se povodim za ostalima i iz principa ih omolavažavam. Nekima su dobri, vole Bilića i da je on trener, a neki poput mene i većine ne vole, neki s razlogom, a neki to namjerno rade zbog tog balkanskog mentaliteta
