prvo: ivane, ti nisi normalan. hvala na prijevodima
ne znam uopće odakle da počnem pa ću krenut od naslova. za seriju u kojoj su osjećaji stavljeni na prvo mjesto, nažalost, skoro ništa nisam osjetio. mislim da je za to dijelom kriva i glazba, koja mi ovdje nije pogođena u trenucima kad se treba izazvat moja emotivna reakcija. isti čovjek je radio glazbu za ovo i za
Cloud Atlas (Tom Tykwer), samo što je to u CA bilo savršenstvo, a ovdje mi je dosta slabo.
što se osjećaja tiče, jedanput sam se naježio kad su svi slušali onu pjesmu od
Non 4 Blondes, a drugi put kad Michael i Lito razgovaraju u muzeju pa mu Michael priča kako su ga zlostavljali (taj lik je sigurno pisala Lana Vačovski) i u tom razgovoru mi je najpamtljivija rečenica ostala:
ostao sam posve ravnodušan na onaj koncert Rileynog tate.
još jedna scena koja me isprva 'zgrozila' je ona
tako da mi je i to jedna od boljih scena.
nažalost, tolio su se fokusirali na same likove da je radnja ostala rupičasta. i zato me podsjeća na animee. jer recimo dosta epizoda počne tako da su likovi negdje, u nekoj situaciji, a zapravo nemamo pojma kako su dospjeli onamo, kao da fali prvih pet minuta da poveže s prethodnom epizodom.
pitanje o zadnjoj epizodi i zadnjoj sceni:
na glumu nemam primjedbi, ali ni pohvala. najbolji/najzanimljiviji likovi su mi Michael/Nomi i Capheus. najdosadnija je Indijka. najbolja mi je priča ona Litova jer je skroz čudna, i smiješna i tužna... ostale su više-manje šablonske.
veliki minus mi je i dalje to što u prve 4. ep svi govore engleski. ne znam za vas, ali nisam uopće imao dojam da se radnja odvija u Londonu, Indiji, Meksiku... jedino mi je Island bio prepoznatljiv. Ovo ostalo kao da je snimljeno u Los Angelesu...
Sto se tice jezika, ima odredjenih segmenata kada pricaju na maternjem. Postoji scena kada Van Dam govori Sun, tj pita je da li ti govoris mojim jezikom, a ona njemu uzvraca pitanjem da li ti govoris korejanskim? A ipak, razumeju se.
Mislim, nije objasnjenje, ali donekle su opravdali engleski.
Serija je za americko trziste, pa je samim tim neizvodljivo da likovi ne govore engleski.
elegantije bi to riješili da su u prve 4-5 ep. svi govorili svojim jezicima i onda dalje govorili samo engleskim. to mi baš jako smeta.
malo sam razmišljao o Netflixu i 'rušenju granica' između filma i stvarnosti, tj. likova i gledatelja, pa mi je pala na pamet sljedeća zamisao, koja bi se mogla upotrijebiti u nekoj novoj seriji ili čak ubaciti u
Sense8. ali neće sto posto jer je to jako 'out of the box'
otprilike ovako (nema spojlera, samo moje fantazije):
moja ocjena je 7, s tim da ako Vačovski hoće da si sačuvam ovu seriju, morat će smislit neku zanimljiviju priču za dalje. inače, svaka čast za ideju, izvedbu i sve što je bilo potrebno da se ova serija snimi