1. Oboje.
2. Jeste, čudan je glas h. U tim primerima javlja se dvojno, ali se upućuje na oblike bez h, što znači da su oni uobičajeniji. Da, trebalo bi tahan-(h)alva, mada je verovatno tu pozicija glasa h slaba, pa se tako izgubilo i u reči sahat koja se onda sažela u sat.
3. Ne, nazivi stranih toponima pišu se svim velikim slovima (Sjedinjene Američke Države, Demokratska Republika Kina), a izuzeci su višečlani nazivi svemirskih tela i sazvežđa, reljefa, kotlina, slivova, visija, nizija, (polu)ostrva, zaliva i sl. koji se pišu samo s prvim početnim slovom velikim, pa će tako biti Hajdijski put.
4. Kabl ili kabel, ne kabal, dobro pretpostavljaš.
5. Tako je, sastavljeno.
6. Ni za šta, ni oko čega, ni o čemu, ni kod koga itd. — uvek razdvojeno (spojeno se pišu prilozi: niotkuda, niukoliko…). Izuzetak bi bio npr. na ničijoj zemlji, jer se međugranični predeo naziva i ničija zemlja, pa tu ne bi imalo smisla razdvajati u ni na čijoj zemlji.