Aj ne sviraj, Šubi...
Ja imam računar od pre tri i po godine, Q6600, 4 GB RAM, HD 4870 i još uvek igram igre na 1920/1080 na maksimalnim podešavanjima. Ne pada mi na pamet da ga u skorije vreme menjam. Ne kažem da i-serija Intelovih procesora nije mnogo brža od prethodnih, ali meni i dalje služi ovaj računar, a ionako svi četvorojezgreni procesori 99% vremena ne rade ništa. Sva četiri jezgra aktiviraju se samo kad nešto veliko raspakujem ili igram Krajsis ili Metro 2033, drugi programi i igre ne umeju (= nisu pisani) da koriste više od dva jezgra. Grafička koju imam tada je bila najbolja ponuda na tržištu i nema igre koja je seckala na maksimalnim podešavanjima do dan danas. Jednostavno: i dalje se igre razvijaju najviše u DX9; DX10 retko, DX11 opet retko koja igra podržava. Tada sam dao oko 700 evra za računar, a sada kad bih komponente osavremenjivao, ne bih mogao da sklopim konfiguraciju ispod 1.100—1.200 evra, jer bih, naravno, uzimao i7 (LGA2011: 290 evra), jedan SSD za sistemsku particiju (120 GB: 140 evra), bar 12 GB memorije (stotinak evra) i npr. GTX560 (oko 250 evra) — a taj računar će moći isto što i ovaj koji već imam, jedino će se stvari brže raspakovati zbog jačeg procesora, sistem se brže podizati zbog SSD-a, dodatna memorija verovatno ništa ne bi značajno doprinela, a s GTX-om bih dobio samo PhysX i veći FPS u igrama — to je sve. Fizička ograničenja materijala od kojih se izrađuju komponente već su odavno dostignuta, a više snage i brzine za kućni računar ne donose nikakva vidljiva poboljšanja u svakodnevnom radu.