Christopher Marlowe - Zaljubljeni pastir svojoj dragoj
Dodji, živi sa mnom, budi moja draga
Da delimo zaj'dno lepote i blaga,
Sve radosti brda, dolina i dolja,
Visokih planina i zelenih polja.
Naćićemo mesto i sesti na stenje
Da čobane i stada gledamo kraj male
Reke koja bučno teče niz kamenje
Dok oko nje ptice poju madrigale.
Od cveća ću ležaj za tebe isplesti,
Napraviti tebi stotinu buketa,
Lišćem od mirte prsluk ti izvesti,
Isplesti ti kapu sve cvetom do cveta.
Ogrtač ću ti satkat' sav od vune bele
I za zimu lake čizmice od platna;
Od jagnjeće vune niti su se prele,
I svaka će kopča na svem biti zlatna;
Pojas ću od slame, pupoljaka ive,
Toku od korala, dugmad od kristala;
Pa ako te mogu privuć' ova blaga,
Dodji, živi sa mnom, budi moja draga.
I raskošan obed, k'o car kad se gosti –
Činije od srebra ti imaćeš svoje –
Ručak će na stolu od slonove kosti
Biti svakog dana spremljen za nas dvoje.
Čobansko će kolo da igra i poje
Svakog majskog jutra zbog lepote tvoje;
Pa ako te mogu privuć' ova blaga,
Dodji, živi sa mnom, budi moja draga.