Oboje je ispravno.
Malo šire objašnjenje, ako nekog zanima da pročita. -Iv i -ljiv su praktično jedan te isti nastavak, tako svi autori. Nebitno da li je lj nastalo od -jiv jotovanjem posle usnenih suglasnika (u grabljiv, zimljiv) ili se javilo već u staroslovenskom. Jotovanju ispred -iv podložne su i osnove na -l (šaljiv, zapaljiv, memljiv), i one na -n (ranjiv, odbranjiv, [ne]otklonjiv; izuzetak je plesniv [da ne bi bilo **plešnjiv]). Zubnici s i n pred nj prelaze u š, ž (objašnjiv, sablažnjiv), a tako i ispred lj, bilo da je nastalo jotovanjem (kao u nezamišljiv), ili da pripada dometku -ljiv (kao u podnošljiv, pažljiv). Prelazak h u š imamo u strašljiv, podsmešljiv, dok za palatalizaciju k i g nema sigurnih primera.
Što se tiče izbora između -iv i -ljiv, postoji semantičko uraznoličavanje, u tom smislu što -iv ima pretežno „pasivno“*, a -ljiv pretežno „aktivno“** značenje. Npr. to se može pokazati parovima (koji nisu minimalni*** i kojih ima jako malo): nedopustiv ’koji se ne može dopustiti’ : popustljiv ’koji popušta’, neopaziv : nepažljiv, neodrživ : izdržljiv, obradiv : radljiv i sl. Pritom treba imati na umu da nije još izvršeno razgraničenje značenja nastavaka -iv i -ljiv u potpunosti, te da ima izuzetaka kad izbor dometka zavisi od glasovnih, a ne od semantičkih svojstava.
Samo -iv dolazi na osnove s prednjonepčanim završetkom (brojiv, otuđiv), na osnove sa završetkom na dva suglasnika (podozriv, objašnjiv, sumnjiv, škakljiv, žalostiv, neuništiv; izuzetak je popustljiv): tu ne spadaju osnove sa završetkom na slogotvorno r (smrdljiv, nastrljiv). -Ljiv dolazi posle osnova na k, g (urokljiv, rastegljiv), na -h (s palatalizacijom: smešljiv), na -m i -v (lomljiv, dremljiv, crvljiv, nezaustavljiv), donekle i na -b (upotrebljiv, kolebljiv), ali s izuzecima kao što su nezlobiv i sve složenice sa -ljubiv (gde je svakako delovalo razjednačavanje). Za ostale osnove mogućno je i -iv i -ljiv. Izbor između njih uglavnom je proizvoljan, i otuda i broj parova u kojima se, bez promene u značenju, i danas javljaju oba dometka: (ne)zamisliv — (ne)zamišljiv, (ne)meriv — (ne)merljiv, (ne)ostvariv — (ne)ostvarljiv, (ne)salomiv — (ne)salomljiv... Negde je preovladala i samo jedna inačica (neukrotiv, nepojmljiv, mada su mogući i njihovi parovi).
__________________________
*, ** „Aktivno“ i „pasivno“ nisu baš najsrećniji termini i daju se bolje opisati kao, redom: „konstantnost ostvarivanja date radnje“ i „konstanto prisutna sposobnost da se ostvari data radnja“, pa su zato gore pod navodnicima.
*** „Minimalni parovi“ su ovde pridevska òbrazovānja sa istom osnovom i različitim značenjem, s tim da razliku u značenju obeležava opozicija -ljiv/-iv (nezajaziv ’koji se ne može zajaziti’ // nezajažljiv ’nezasit, pohlepan’).
Evo, ovo objašnjenje nadam se da može razumeti i Tinki Vinki, pošto se stalno nešto bunite da komplikujem.