The Master (2012)Anderson, iako je iskreno mejnstrim, ipak pokušava filmu dati dušu, jer je ovo što on radi zastranilo i on je jedan rijetki pozitivan primjer. Koliko je to vještački ili ne, neka presude drugi.
“The Master”, novi film Pola Tomasa Andersona priča priču o duhovno praznoj, konstatno pijanoj lutalici Frediju Kvilu, čoveku bez svrhe i motiva u životu, koji pronalazi utočište u društvu “Uzroka” (The Cause), vrlo specifične religijske grupacije predvođene od strane harizmatičnog naučnika, doktora i pisca Lankastera Doda.
U ovom, recimo u neku ruku psihološkom filmu se govori o potrebi čovjeka da kontroliše, da predvodi, da se okoristi, da se on pita za sve, da je nadređen. Manipulacija svijesti širokih narodnih masa. Primarni fokus priče je upravo na odnosu dva potpuno različita lika koji lijepo maskirano razmjenjuju jedan sa drugim svoje “proizvode” za koje na kraju ispada da su oba podjednako “otrovna” i “štetna po zdravlje konzumenta“. Naravno, sve je to uz dozu alegorije lijepo upakovano. Ali kome je to lijepo upakovano? Nekima se film neće svidjeti, i imaće osjećaj da se u tih 2 sata nije desilo ništa pametno.
Film je jedna vrlo vješta i suptilna kritika onoga što nas okružuje, tako skladno, a opet tako skromno, bez ikakvih specijalnih efekata.