Josipa Lisac — Janino ludiloMiruj, ljubavi!
Zar nisi ti moj nocni tat?
Na mjestu praznog srca mog
u mrtvu tijelu kuca sat.
Ide stari svat.
Moj kum.
Nas kum.
Mirno snivaj ti.
Pod bijelim sasem
nas je dom.
U susret snijegu
moram poc
zvoniku na vjencanju mom.
Cujem njegov zvon.
Moj um, moj um, moj um…
Arlandova kci, Arlandova kci, Dora
to sam ja!
Arlandova kci, Arlandova kci, Dora
to sam ja!
Ukrala bih cijelov njegov,
grlila se sa njim
cak i pijetli ljubav vode,
imaju li s kim?
Arlandova kci, Arlandova kci, Dora
to sam ja!
Arlandova kci, Arlandova kci, Dora
ha, ha, ha!!!!
Moje tijelo trazite
u istom grobu sa njim,
tu gdje strasno
vrat mi grli
crni ruzmarin.
Ma, gdje je on?
Nek’ uzme tijelo koje je gadno,
neka ga baci vucima zlim!
Nek zgazi srce, koje je jadno,
i moju dusu zajedno s njim!!!
Andjele moj! Gdje si?
Otac sam, siromah tvoj!
Andjele moj!
Suzo oka mog!
Isplaci se tu,
kad ne cuje Bog!
Pamti razgovor,
pamti taj strasni sapat.
Do mora uvijek se siri svud.
Pamti nas krvnik, pamti
Srce na tajna vrata mi nestati
Jana, u moru rana,
na nasem tijelu osvijetu trazi.
Nek bude sud!
Snivaj, ljubavi!
Poput smrti,
bol ce brzo proc’!
Na smrtnu postelju cu lec’
cista srca tebi doc,
cuvat cu te tu.
Uzmi moju noc,
moj dan!
I noc i dan!
Noc i dan!
