Kad sam imao 14 godina, nadao sam se da ću jednog dana imati djevojku.
Sa 16 godina imao sam djevojku, ali me ona nije baš voljela pa sam
zaključio da mi treba strastvena djevojka puna životnog žara.
Na faksu sam se zabavljao sa strastvenom djevojkom, ali je ona bila
suviše emotivna. Sve je bilo dramatično, bila je kraljica drame, sve
vrijeme je plakala i prijetila samoubojstvom. Tada sam zaključio da mi
je potrebna stabilna osoba.
Sa 25 godina našao sam veoma stabilnu djevojku, ali je ona bila
dosadna. Bila je potpuno predvidljiva i nikad se nije uzbuđivala ni
oko čega. Život je postao toliko dosadan da sam zaključio da mi treba
malo uzbudljivija djevojka.
Sa 28 godina našao sam uzbudljivu djevojku, ali nisam mogao držati
korak sa njom. Jurila je od jedne stvari do druge, nikad se nigdje ne
zadržavajući. Činila je lude, iznenadne stvari i činila mene isto
toliko jadnim koliko i sretnim. U početku je bila zabavna i vrlo
energična, ali nije imala nikakav pravac. I tako sam odlučio naći
djevojku koja zna što hoće.
Kad sam napunio 31 godinu, našao sam pametnu, ambicioznu djevojku,
koja je stajala čvrsto na zemlji i njom sam se oženio. Ona je bila
toliko ambiciozna da se ubrzo razvela od mene i uzela mi sve što sam
imao.
Sad imam 47, stariji sam i mudriji, pa tražim samo plavuše s velikim sisama.