Meni je recimo Na Drini ćuprija bila odvratna, ali kada sam je ponovo čitao na fakultetu stvarno mi je bila fenomenalna, i onda sam krenuo da čitam većinu knjiga Ive Andrića.
Ja imam neko pravilo da za svaku knjigu mora postojati određeni trenutak.
Uvek se setim Besnila, Borislava Pekića, koje sam počinjao čitati nekih 5-6 puta i nikada nisam mogao da prođem više od pedesetak stranica, ali kada sam ih u jednom trenutku prešao, knjigu sam pročitao za dva dana. Jednostavno mi se nije dalo da je ispustim iz ruku