Šta reći o ovoj seriji? Pročitao sam cijelu temu, mnogi su bili razočarani jer su očekivali mnogo više, mada mi nije jasno na osnovu čega (izuzev lične nade) su očekivali mnogo više.
Stariji posjetioci foruma se sjećaju u zajedničkoj nam bivšoj državi na kioscima su se prodavali oni žuti pisani romani X-100 iz štamparije novosadskog Dnevnika - tu je bilo krimića, vesterna a ponekad i neki SF. Klasična šund literatura kako se govorilo u ono vrijeme, jeftine sveske da prekratiš vojničke, đačke a i neke druge dane. Tu je izlazio i serijal o čuvenom Lunu kralju ponoći. Znalo se zalomiti zanimljivih romana tu, mada stil pisanja i zapleti su najčešće bili skromni pokušaji poluamatera.
Vjerujem da su neki od vas čitali i Sheldona i Ludluma. To je za nijansu bilo kvalitetnije štivo - nije se prodavalo u trafikama, ali isto tako laganica koja se bez nekih naprezanja mogla čitati. Spoj misterije i seksa kao dobitna kombinacija.
Neki su čitali i romane koje je pisala Agatha Christie - koji se sad već ubrajaju, u klasike kriminalističke književnosti. Njeni zapleti su bili mnogo promišljeniji i za čitaoce koji su voljeli da razmišljaju tokom čitanja, bili prava poslastica. Sad, njen stil pisanja nije bio Bog zna kako nadahnut, ali sve je bilo korektno i imala je mnogo uspješnica koje su kasnije ekranizirane. Kakogod, njeni se romani vode kao možda najbolje prodavano štivo svih vremena.
I da završimo tu gradaciju, imamo recimo i Fjodora M. Dostojevskog i njegov krimić Zločin i kazna koji je apsolutni klasik svjetske književnosti, a Fjodor po mnogima najveći pisac svih vremena. Priča iz ovog klasika je svima poznata, jednostavna je, bez nekih mambo-džambo zapleta, ali Dostojevskom nije ni bio cilj da se udubljuje u neku 'extra' priču, već se tu radi o psihološkoj drami. Čitati Dostojevskog nije bilo baš lako, trebala je velika koncentracija da bi se iz čitanja dobilo ono nešto bitno.
Zašto sam posegnuo za ovim gradacijama književnosti, kada već imamo i filmske klasike, i tv klasike? Jer zvanična nauka je ipak bolje i autoritativnije izvršila gradaciju u književnom svijetu. Mlađe umjetnosti poput filma i tv serija su više orijentisane industriji zabave, i manje liče na umjetnost, a više na proizvod koji se prodaje.
Gospodo draga, i dok su i The Wire i Breaking Bad kao vjerovatno najkvalitetnije tv serije miljama daleko od Dostojevskog, ipak će jednog dana postati klasici tv serija, jer kvalitet u vidu svih segmenata koji čine jednu seriju su tu. Ali, ima serija koje imaju priču, akciju, avanturu, likove koji pretenduju da se dopadnu gledaocima, usput pošalju neku poruku ili jasnu kritiku nečega, i što više tih parametara urade kvalitetno, to će serija biti bolja.
I gdje je tu Revolucija (koja jede svoju djecu :-))? Ako seriju posmatramo kao postapokaliptičnu akciju, avanturu koja treba da gledaocima pruži priliku da se mnogo ne zamaraju i ne filozofiraju, da prate dogodovštine svojih heroja uz standardan set komercijalnih poruka, jer Bože moj ovo se snimilo da donese i neki profit kreatorima, može proći. Oko 45 min vremena se ubije radeći nešto
. Šta joj fali? Nije se previše promišljalo o sitnim detaljima, podzapleti su često izvještačeni, ali ima i gorih. Gluma je tako-tako, može se trpiti. Nekome je na um pala efektna ideja da ljudi otkriju nanotehnologiju koja upija energiju, pa smo ostali bez elektrike, te smo se vratili na nešto gore od Divljeg zapada. E sad, tu ćemo jednu zgodnu mladu cicu, jednu zgodnu matorku i dva zrelija mačo muškarca sa nindža efikasnošću u tučama + plus jedan smotani šmokljan koji ima 2 MIT doktorata, ali i nije toliko pametan jer njegova specijalnost bez elektrike nema vajde, staviti u neku borbu dobra i zla, koje baš i nije tako crno-bijelo, već je šućmurasto, pa šta gledaoci odluče. Ovo nije psihološka drama, ne pretenduje da se lakta za neke Emmyje, ali nije da nisu napravili nešto bar za nijansu drugačije, kao neko mini osvježenje. Meni to i nije tako loše. Ja jako volim postapokaliptične priče, junake koji se mimo "zdrave" logike bore protiv zla. Gledao bih i dalje nevaljalu vladu USA kako se "brine" o svojim građanima, i par nerazumnih pojedinaca koji se protive toj njihovoj "brizi". Nije to baš tako loše, solidan X-100 Ludlum. A kao proizvod, pa na gledaocu je da odluči hoće li ga kupiti ili ne i pri tom potrošiti valutu "svoje slobodno vrijeme". Ja se ne kajem, nije to toliko loše kako neki misle. Znači to je ta Jericho, Flashforward, The Event -like serija, a usudio bih se reći da je i kvalitet u tom rangu. S tim što su u startu Revolucionari bili pošteni i nisu upadali u zamku neke drametine i previše patetike. Akcija, avantura na prvom mjestu. I neka vas ne brine cliffhanger, nije tako veliki, ipak je jedno poglavlje završeno, ali nije da se ne nazire i uvod u sledeće.
Vjerovatno će malo ko ovo pročitati do kraja, ali ja sam osjetio potrebu da napišem i to je to. Ne zamjerite.