Zanemarimo rupe u plotu, apsurdne pothvate ove epizode i slično, i uživajmo u smislu serije, kojeg nesuptilno izriču i unutar epizode i u njenom nazivu - Amor Vincit Omnia. Ljubav pobjeđuje sve, poanta koja je ovdje oduvijek bila prikazana predivno.
Sense8 meni nikada nije predstavljao dramsku savršenost, revolucionarne dijaloge, glumu koja dah oduzima, ali su tehničkom savršenošću, dinamičnim montažama, pjesmama i srećom donosili energiju unikatnu među svim serijama. Finale je svojevrstan testament svemu oko čega serija jest i uspješno su završili. Napravili su epizodu za fanove, a to je zaista najbolja opcija koju su mogli odabrati. Odgovorili su na pitanja, kolikogod besmisleno u nekim dijelovima, zatvorili vrata i oprostili se s nama.
Serija je uvijek bila više oko osjećaja nego priče, a u zadnjoj sceni, koja je po meni nadmašila onu iz Christmas specijala, bome su pokazali osjećaje. Slatka serija, pozitivne poruke, hvala svima koji su je stvorili i, iako bih puno segmenata mogao kritizirati (jer zaslužuju kritiku), meni to nema smisla jer serija nije o tome.