Ateist je šetao šumom:
- Kako je veličanstveno drveće!
- Kako su moćne ove rijeke!
- Kako su divne životinje!
reče u sebi.
Dok je šetao pored rijeke, ugleda ogromnog grizlija kako juri prema njemu.
Potrčao je stazom koliko ga noge nose. Opet pogleda preko ramena i vidje da ga medvjed sustiže.
Pogleda opet preko ramena a medvjed je bio sve bliže i bliže. Saplete se i pade na zemlju.
Pokuša da ustane ali vidi da je medvjed iznad njega i pruža se da ga dohvati šapom.
U tom trenutku ateist uskliknu: O Bože !
- Vrijeme se zaustavi.
Čovjek bi osvijetljen nekom blistavom svijetlošću a sa neba se začu glas:
- Ti poričeš moje postojanje sve ove godine, učiš druge da ja ne postojim, čak i stvaranje svijeta pripisuješ nekom kozmičkom slučaju.
- Očekuješ li da ti sada pomognem u ovoj nevolji?
- Je li od sada treba da te računam kao vjernika?
Ateist pogleda direktno u svijetlost i reče:
- Bilo bi licemjerno s moje strane da sad iznenada zahtijevam od tebe da me tretiraš kao kršćanina, ali možda bi mogao da medvjeda učiniš kršćaninom?
- U redu! reče glas.
Svijetlo nestade. A medvjed spusti svoju desnu šapu, prinese je lijevoj, pogne glavu kao u molitvi i reče:
"Bože blagoslovi ovu hranu koju mi pružaš danas. Amen!"
