Ne znam, meni ova druga sezona za sada bolje leže nego prva.
Mislim da ovde ljudi ne kontaju da se ovde radi zapravo o studiji jednog lika, gde autori serije iz epizode u epizodu plasiraju neke nove sadržaje u vezi sa glavnim likom i koji se kriju u možda naizgled nezanimljivim dijalozima i detaljima.
Shvatam da ljudi žele akciju, neku neizvesnost, poput ovih dešavanja sa Majkom, ali Solov lik se gradi pažljivo, iz epizode u epizodu, tačnije, više se "raščlanjuje" nego što se gradi. Sol je stalno na ivici da pređe na onu drugu stranu, ali opet se ne usuđuje da ode do kraja, uvek je tu nešto što ga sprečava. Uzmite sami sebe kao primer, koliko vam treba da prelomite kada donosite sudbinsku odluku. Meni bar treba podosta vremena.
Dobro, u ove dve zadnje epizode Kim je dobila značajan prostor, ali opet meni je zanimljiva i ta njena piča. Sa druge strane, mogli smo da vidimo i neku predistoriju odnosa između Čaka i Džimija (ona večera), i dođemo do zaključka da je Čak bio ljubomoran na Džimija i njegov talenat da animira ljude oko sebe.
I da, ona simbolika sa šoljom kafe u automobilu je genijalna.