Evo c/p iz dijela za prevoditelje - sklonidba stranih imena u hrvatskom jeziku:
Deklinacija stranih imenaIzvor: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovljeImena iz germanskih jezikaPočnimo najčešćim slučajevima, anglosaksonskim.
Kako se, na primjer, sklanja Google?
Google, Googlea, Googleu, Google, Googleu, Googleom.Dakle, ne
Google, Google-a, Google-u, Google, Google-u, Google-om. Nije to kratica, to je ime.
John? John, Johna, Johnu, Johna, Johne, Johnu, Johnom.
Richard? Richard, Richarda, Richardu, Richarda, Richarde, Richardu, Richardom.
Walter? Walter, Waltera, Walteru, Waltera, Waltere, Walteru, Walterom.
A Johnny i Richie?
Johnny, Johnny
ja, Johnny
ju, Johnny
ja, Johnny, Johnnyju, Johnny
jem.
Richie, Richie
ja, Richie
ju, Richie
ja, Richie, Richie
ju, Richie
jem.
Zašto? Naš je pravopis morfofonološki, što pojednostavljeno znači da načelno pišemo tako kako govorimo. A ovdje se čuje
j, i treba ga zapisati. Pogotovo jer hrvatski jezik nema diftonga.
Pravi izazov je Yahoo... Sklonidba mu je ovakva: Yahoo! Yahoo, Yahooa, Yahoou, Yahoo, Yahoo, Yahoou,
Yahoom.
Zašto? Zato što ne smijemo imati
ooo.
Što se može zaključiti? Da se američka i britanska imena
sklanjaju i da ih nastojimo
vjerno prenijeti u hrvatski jezični sustav.
Neka imena, usput rečeno, nemaju vokativ nego ostaju u nominativu, najčešće ako izgovorno završavaju palatalom: Dutch, Flash, Butch... U toj je skupini i Erich, zbog istih suglasnika ch – u pismu.
Kod riječi koje završavaju na zvučni i bezvučni velar (k, g) dopušten je vokativ jednak nominativu, iako se preporuča upotreba vokativnog nastavka (Erik, V = Eriče, Erik).
Kod Busha nastavci se (točnije gramatički morfemi) biraju po grafiji, a ne po izgovoru, pa instrumental glasi Bushom (kao: buhom, grahom) iako poštujemo tzv. prijeglas zbog palatala pa govorimo [bušem], slično našem: mišem. Posvojni pridjev glasi: Bushov.
Kako za deklinaciju njemačkih imena vrijede ista pravila kao za engleska i američka, preskačemo ih i prelazimo na Talijane, Francuze, Španjolce...
Imena iz romanskih jezika Romanska imena koja izgovorno završavaju na [ka] - Petrarca, Bianca, Salamanca, Benfica, Mallorca - u sklonidbi i posvojnom pridjevu imaju
k, a ne
c:
Petrar
ca, Petrar
ke, Petrar
ki, Petrar
ku, Petrar
ca, Petrar
ki, Petrar
kom - posvojni pridjev: Petrar
kin.
Vlastita imena koja završavaju na nenaglašeno
a ili
o mijenjaju se kao naša:
Bilbao, Bilbaa, Bilbau... posvojni pridjev:
Bilbaov.
Bilbao, Bilbaoa, Bilbaou... posvojni pridjev:
Bilbaoov.
Ali ako je to
o naglašeno, ostaje u promjeni i u tvorbi pridjeva:
Hugo, Hugoa,... posvojni pridjev: Hugoov;
Rousseau, Rousseaua... posvojni pridjev: Rousseauov.
Isti je slučaj s onima koja završavaju muklim
e; iako se ono ne čita, ostaje u deklinaciji:
Pierre, Pierr
ea, Pierr
eu... posvojni pridjev: Pierr
eov.
Kada je
i u samoglasničkom skupu samo pravopisni znak, ne umeće se
j:
Boccaccio, Boccaccia, Boccacciu... posvojni pridjev:
Boccacciov.
Boccaccio, Boccaccija, Boccacciju... posvojni pridjev:
Boccaccijov.
Takvo je izostavljanje, u raznim inačicama, osobito vidljivo kod mađarskih imena (koja doduše pripadaju drugom jezičnom sustavu):
Kalay [kalaj], Kalaya, Kalayu...
Nagy [nađ], Nagya, Nagyu...
Francuska vlastita imena ženskoga roda koja završavaju na muklo
e, za razliku od muškoga, mijenjaju se i tvore posvojni pridjev bez toga glasa u deklinaciji:
Champagne, Champagne, Champagni... - posvojni pidjev: Champagnin;
Charlotte, Charlotte, Charlotti... - posvojni pridjev: Charlottin;
Lausanne, Lausanne, Lausanni... - posvojni pridjev: Lausannin;
Sorbonne, Sorbonne, Sorbonni... - posvojni pridjev: Sorbonnin.
Zamislite, znači, da su posrijedi naša imena koja završavaju na
a, i tako ih sklanjajte.
U vlastitih imena koja završavaju na
i ili
y između osnove i nastavka umeće se
j:
Leopardi, Leopardi
ja, Leopardi
ju... - posvojni pridjev: Leopardi
jev;
Vigny, Vigny
ja, Vigny
ju... - posvojni pridjev: Vigny
jev.
Ali ako se
i,
y čitaju kao
j, taj nam umetak nije potreban:
Nestroy, Nestroya... - posvojni pridjev: Nestroyev.
Ženska imena
s nultim nastavkom poput Carmen, Nives i Manon
ne mijenjaju se. Za Sarah i Oprah vrijede ista pravila kao za Carmen i Nives. Ostaju u okamenjenom obliku, dakle.
Još nekoliko primjera:
Brescia, Brescie, Bresci
i, Bresciu, Brescia, Bresci
i, Bresciom.
Imbruglia, Imbruglie, Imbrugli
i, Imbrugliu, Imbruglia, Imbrugli
i, Imbrugliom.
A
Utah je posebna priča - deklinira se kao imenica muškog roda, a izgovara kao ženskog:
Utah, Utaha, Utahu, Utah, Utah, Utahu, Utahom.
Izgovor: [Juta, Jute, Juti, Jutu, Juta, Juti, Jutom].
Naravno, ako u rečenici stoje ime i prezime sklanjamo jedno i drugo. Tako su nedavno mnogi naši mediji (pisani i televizijski) naveliko izvještavali o
smrti Michael Jacksona, ali tek se tu i tamo koji sjetio spomenuti i
smrt Michaela Jacksona.
s osvrtom na nezgodnije recimo Ava, Noah, Denise
Ava se deklinira najnormalnije kao hrvatska ženska imena na
a.
Noah spada u skupinu s Utahom:
Noah, Noaha, Noahu, Noah, Noah, Noahu, Noahom.
Izgovor: [Noa, Noe, Noi, Nou, Noa, Noi, Noom].
Denise spada u skupinu francuskih ženskih imena s muklim
e.