Oprostit ćeš mi na malo podužem tekstu
Riba se čisti od glave, a ne od repa kako se kaže, a glava su redatelji. Redatelji se mjere po utjecaju, inovaciji i kvaliteti filmova i koliko su napravili kvalitetnih filmova.
Sad, ovo tvrdim sa sigurnošću da svatko tko prati film malo ozbiljnije i to mislim baš ozbiljnije, gledaju filmove po redateljima, ne glumcima. Znači, pratit film, a da nisi izbirljiv. Počevši od nijemih filmova i njemačkog ekspresionizma pa sve do talijanskog neorealizma, azijske kinematografije 50-ih sve do francuskog novog vala i novog hollywooda pa do danas. Prvo se uvijek mora shvatit da je film umjetnost i uvijek će biti. Argumenti pa to je samo zabava. Ne, to je potpuno krivo gledanje i baš ti koji koriste taj argument cijelo vrijeme ne znaju uživati u filmu. Kad se shvati da je film umjetnost, uživat ćeš više nego netko u ne znam, Transformerima koji su film mozak na pašu ili oni guilty pleasure filmovi. Može se zabavit s tim filmovima, i ja uživam u njima, ali nema ničeg boljeg od THE kvalitetnog filma.
Sad, redatelji. Tajna i ta magija je u tome da tko god sad krene gledati filmove po redateljima, a nije još, otkriti će novi svijet. Nevjerojatno je koja je razlika kad si svjestan da pratiš karijeru redatelja, a ne glumca. Razlika je nebo i zemlja. Jer posve je krivo gledati filmove po glumcima jer će oni ionako doći sami od sebe i znat ćeš njihovu karijeru i s kojim je redateljima surađivao, gdje je bio najbolji. Glumci su prolazni i upoznat ćeš ih više ako se filmovi gledaju po redateljima + znat ćeš u kompletu tog i tog redatelja.
Redatelji su ti koji glumca tjeraju do suludih granica. Vjerojatno već znaš što je Kubrick napravio Shelley Duvall na setu Isijavanja i koliko ju je tjerao dok zbilja nije postala toliko emocionalno uništena, a takvu je on trebao. To se vidjelo jer se vidi njezin strah u očima i te psihološke posljedice.
Svaki odličan redatelj ima svoj stil i poseban je po tome. Polanski recimo nema neki svoj izražen kadar koji upotrebljava, ali njegov stil su same teme i koliko god mu filmovi bili različiti, osjeti se ta tjeskoba i svijet koji je stvorio oko toga.
Kubrick i Sergio Leone su majstori dugih kadrova + Kubricku za detalje. Ona
početna scena u Isijavanju pa to je takva majstorija i stvarno ne trebaš biti filmaš da bi to skužio. To i ptice na grani znaju. Toliko je jasno. Za Odiseju ili
Paths of Glory (kakve samo taj film sadrži scene). Odmah natrag na redatelje, samo da nešto kažem.
Subjektivno - objektivno. U filmu najobjektivnije se može odrediti režija. Oko režije nema subjektivnosti, stvarno nema. Dobra režija će se uvijek prepoznati i to će ti svaki redatelj reći.
Rear Window. Hitchova majstorija. Hitch je taj broj 1 redatelj i uvijek će biti jer je nemoguće da ga netko skine. Inovacija, utjecaj i kvaliteta filma. Superioran na tri glavna polja. Kubrick je najveći perfekcionist i odličan za detalje, ali nema većeg redatelja za detalje od Hitcha. To koliko on u jednom kadru pokaže što se događa je nevjerojatno.
Evo Rear Window početna scena traje oko dvije i pol minute. U te dvije i pol minute prikaže plejadu različith likova koji će biti sporedni u onoj nasuprot zgradi, kamera se vraća u glavnu zgradu gdje je naš glavni lik kojeg glumi odlični James Stewart, prikaže njegovu nogu u gipsu, a na gipsu njegovo ime bez da ga je netko spoemnuo naglas i još vidimo čime se bavi. Sve to u tako malom vremenu. To je isto dugi kadar, ali drugačiji od Kubrickovih i Leoneovih. Njihovi kadrovi su dugi u drugačijem smislu. Oni pokažu sve, cijeli svijet. Znaš kako Leone prikaže kauboje kad se sprema dvoboj, prikaže sve okolo 200, 300 metara. Tako i Kubrick dok Hitch se ne bavi okvirom već čistim sadržajem. Pogledaj
Rope koja je to bolesna inovacija makar sam siguran da si gledao.
Hitch prikazuje sve. Svaku emociju likova, pogled, mimike lica samo da nam da nagovještaj što bi se moglo dogoditi, a napetost raste. On je bio najpoznatiji po
Dolly zoom režiji. To je za mene najveće savršenstvo koje je netko izmislio. Pa onda prikaže FOV i POV kadrove. Za to ti je najbolji primjer
Vertigo kad Stewart pogleda prema dolje i naglo se zumira prema nama gledateljima. Takvu režiju/kadar imaš u mnogim njegovim filmovima. Dosta redatelja kasnije su to pokupili. Neki samo da se hvale, a neki sa svrhom da pokažu nešto više za samu radnju i likove.
Evo, pogledaj ovo. Devet minuta će ti oduzet, i nešto više ako odlučiš pogledat druge dijelove.
Hitchcock Techniques Part 1 + pročitaš ovo
http://www.borgus.com/hitch/index.htm znam da knjige nećeš
ali ovo ti je dovoljno, a di ćeš bolje započet nego od samog majstora.
Eto, nisam ni puno redatelja spomenuo, a trebao sam jer volim kad ljudi počnu istraživati. Ne govorim i vikend gledaocima već oni koji idu istraživati sve filmske pravce, moja najveća preporuka je da počnete od redatelja. Znači, uzmete filmski pravac. Istražite malo koji su najbitniji redatelji tog pravca i upoznat ćete čitavi divan svijet veći od onog Tolkienovog
Jer pazi, ima nažalost gledatelja koji gledaju često filmove, a ne znaju za recimo Billya Wildera koji je jedan od najvećih američkih redatelja i prava inspiracija redateljima koji su došli kasnije. To je prava šteta. A kladim se da su čuli za
Neki to vole vruće Apartman Sunset Blvd. a di su tek njegovi odlični noir filmovi.
Uglavnom, s redateljima dobiješ čitavi novi pogled na ne samo redatelje već i glumce i glumice, same teme s kojima se redatelj bavi i njegov utjecaj. I upoznaješ njegov stil.
Ovo je jeben video.
