Les amours d'Astrée et de CéladonIskoristih priliku pa bacih pogled na ovaj film koji je HTV 3 emitirao prošli vikend u svom ciklusu Put oko svijeta u 52 filma.
Nisam pretjerani obožavalac ili poznavalac filmske kulture, filmu su me privukli neki dijelovi iz opisa, točnije:
Nastao kao adaptacija pastoralnog romana književnika Honoréa d'Urféa, film je vjerna rekonstrukcija romana koji prikazuje ljubav iz pastirskog života, zajedno sa svom svojom nevinošću, dobrotom i neodređenim povijesnim kontekstom. Za razliku od romana, koji pripada 5. stoljeću francuske, no pomalo mitske Galije, redatelj je svoj film smjestio u piščevo vrijeme, francusko 17. stoljeće.I sad malo čitam komentare po netu i vidim da su svi popljuvali film, a ja bih rekao da je baš dobro napravljen. Imao sam često priliku prevoditi bukolsku poeziju (u obrazovne svrhe) pa me zanimalo kako to izgleda prebačeno na ekran. I svi elementi su tu: seoski život, pastirice i pastiri, teološka rasprava, ljubavna priča koja se kroz sve provlači i element maskiranja u drugu osobu, te ono što neminovno iz toga slijedi: aspekt prepoznavanja. Sve je vrlo jednostavno, pejzažno zadovoljavajuće i nimalo nakinđureno. Oni koji su film proglasili smiješnim mogli bi prije donošenja takvoga suda pročitati nešto od rane bukolske poezije, a ne se voditi mislima o srednjovjekovnoj pastorali. Makar je sam film smješten u srednji vijek, elementi prikazani u njemu ipak su bliži antičkoj bukoliki. Za potpuno uživanje u filmu zaslužna je najvrsnija HTV-ova prevoditeljica kojoj ide jedan naklon do poda.
