Ja sam mislio da se u italijanskom ci čita kao ći a cci kao či.
Na primer cinque se čita "ćinke", a famozni "kapučino" se piše cappuccino. (da ne spominjem onu filmsku zezanciju sa "gucci" i "guchi" )
Ne znam kako se transkribuje, ali se definitivno drugačije izgovara i piše.
U italijanskom postoji samo jedno č/ć i izgovara se kako nesto između nasih č i ć. Dupla slova nemaju veze sa izgovorom vec sa akcentom - ako postoji duplo slovo na tom slogu je akcenat).
Za razliku od spanskog u italijanskom se ch uvijek cita kao k. Osnovno je pravilo da se slova
c i
g kada stoje ispred
i i
e uvijek citaju (bez izuzetaka) kao
ć i
đ. Ako neka rijec treba da se cita sa ć (npr. zbog korijena rijeci ili sl), a poslije c nije e ili i onda se ubacuje i koje se nikada ne cita (npr. ćao se pise c
iao, jer ako bi se pisalo
cao citalo bi se
kao). Isto je i sa
g - Đorđo se pise Giorgio, jer ako bi se pisalo Gorgo izgovor bi bio Gorgo.
Takodje, isti je slucaj i kada nesto treba da se cita
k ili
g a poslije tih slova dolazi
e ili
i. Onda se poslije tih slova ubacuje slovo
h, koje se u italijanskom nikada ne cita (al' bas nikada, uopce ne postoji taj glas, zato oni imaju problema sa stranim rijecima sa glasom h). Npr. crkva se pise c
hiesa i cita
kjeza, a da nema h citalo bi se
ćjeza.
I jos jedno pravilo koje nema izuzetaka, mozda nekome posluzi. Ako se
s nalazi između dva vokala uvijek se cita kao
z. Ako treba da se cita kao
s, a nalazi se između dva vokala onda se stavlja duplo s. Npr.
stesso (cita se steso, znaci isti) i
steso (cita se
stezo, particip prosli od stendere, znaci sirenje).