Evo New Yorka.
Puni sat traje ova epizoda, makar se možda ne čini tako.
Prvi put kad sam je gledala činilo mi se da su puno stvari ispustili, zanemarili, previše pojednostavili i skratili, ali potpuno mi je jasno da gradu s takvom glazbenom povijesti ne bi bilo dosta ni tri sata i da su sigurno morali svašta izrezati.
Drugi put kad sam gledala više mi se svidjela epizoda. Ostavlja i sladak i gorak okus i ima, kao i uvijek, odličnih malih momenata i skroz blesavih komentara i ljudi.
Steve Rosenthal, simpa čovjek... I njegovo sjećanje na točan trenutak kad je MTV prestao puštati rock i počeo puštati N'SYNC
Hip-hoperi su mi pričom približili svoj izričaj koji mi je općenito stran.
Bilo je lijepo kad je Grohl onu obitelj na ulici pozdravio nakon što su ga prepoznali i pokazao im studio, pitao klince što sviraju pa se šokirao kad je čuo 'Bohemian Rhapsody'
Uhvatili su duh grada vrlo uspješno.
I Am A River je fantastična.
Svašta bi se još dalo napisati, ali eto...
Sve u svemu, jako lijepa serija, baš mi je super legla za gledanje i žao mi je što je gotova. Voljela bih da Dave nastavi snimati dokumentarce, ide mu. Spominje se po člancima neki još neimenovani projekt na kojem je počeo raditi, pa se nadam da će biti još toga.