Tja... Krbo, taj spisak ne mora značiti mnogo.
Ovo što sad slijedi je mali off, ali dobro ilustruje ono što želim reći.
Jedan od mojih najboljih prijatelja je veliki fan
Star Warsa, kao i ja (praktično smo odrasli na 4., 5., i 6. epizodi). Prije nekoliko godina, svojoj curi (koja ti je živa enciklopedija
Star Treka, ali o
Star Warsima pojma nema; znam, čudno, ali istina je, života mi!) pustio Fantomsku prijetnju. Odgledali oni film zajedno i kad je završio, ona mu kaže "Ja ovo ništa ne razumijem." On njoj "Kako ne razumiješ?", a ona "Ko su džedaji?"; on objasni. "Ko je Palpatin?"; on objasni. "A, znači on će se kasnije pretvoriti u nekog zlog imperatora? Aha. A što je onaj dječak važan? Aha, on će kasnije postati... Kako si ono rekao? Dart Vejder? Aha. A ko je sad Dart Vejder, u p!#$u materinu?" I tako ukrug.
/
Ja se nikad, ni u knjigama a ni u serijama/filmovima ne opterećujem previše vremenskim slijedom događaja. Kao po pravilu, i čitam i gledam sve
onim redom kojim je izlazilo. Smatram da je tako uživanje najveće. Recimo, mnogo mi je zanimljivije gledati Palpatina kad
znam u šta će se na kraju pretvoriti, nego samo vidjeti nekog tamo starog čikicu koji, eto, postade otjelotvorenje zla i svega što ne valja.
Tako i za B5. Kao prvo, Crusade jedva da i ima veze sa originalnom serijom. Možda ima neke logike prvo pogledati
Call to Arms, mada mi je i to pod upitnikom, jer je samo posljednjih 5 min uvod u seriju. Kao drugo, Crusade mi iskreno i nije bila nešto, B5 je svjetlosnu godinu ispred.
A smatram da i u čitanju i u gledanju mozak sam na kraju sve posloži kako treba. Meni je često čak i zanimljivije kad znam za neki događaj, pa onda gledam "objašnjenje" kako je do njega došlo.