Pa da krenemo. Fokusirat ću se na njegove najbolje horor filmove koji ga stavljaju u sami vrh horor glumaca. Nema smisla nabrajati sve već samo najbolje bilo to samo dobri ili odlični. Imao je naravno uloga izvan horor filmova, mnogima će biti poznat i kao
Scaramanga iz filma
The Man with the Golden Gun (1974) ili kao
Saruman iz Tolkienovog serijala.
Christopher Lee je bio pojava. Visok, čvrst sa dubokim glasom. Baš ono što čini horor ikonu. Kao što sam gore spomenuo, bio je veliki prijatelj sa
Vincentom Priceom i
Peterom Cushingom. Dok je sa
Cushingom snimio preko 15 filmova, sa
Priceom je jako malo. Razlog su redatelji. Iza
Pricea je stajao legendarni
Roger Corman i njih dvoje su bili poznat duo.
Corman je bio veliki fan
Poea i često je ekranizirao njegove priče. Velika preporuka da pogledate nešto od njega. A iza
Cushinga i
Leea je isto stajala legenda,
Terence Fisher. Njih troje su učinili da
Hammer horori postanu tako popularni. Oni koji ne znaju,
Hammer horori su uglavnom smješteni u 19. stoljeće, kostimirani horor filmovi. Glavnu popularnost su stekli u 50-ima pa sve do 70-ih, upravo u razdoblju kad su vladali
Lee/
Cushing/
Fisher.
Hammer je počeo sa hororima tako da je kopirao ono što je radio
Universal.
Universal studio je bio poznat po prvoj velikoj trojci i
Draculi,
Frankensteinu i
Wolf Manu. Iako
Hammerovi horori nemaju kvalitetu kao jedan
The Shining ili
Alien, svejedno su dobri horor filmovi i imaju onaj potrebni šarm te glumce koji su horor ikone pa je užitak gledati takve filmove.
Izabrao sam 13 esencijalnih horor filmova od
Christophera Leea koji bi svaki horor fan morao pogledati.
50-e The Curse of Frankenstein (1957) - tu je sve počelo. Trojka je započela svoj put. Ovo je bila prekretnica za
Hammer studio.
Cushing je glumio
Victora Frankensteina, a
Lee samo čudovište. Mali budget, maska čudovišta jeftina, ali kako samo paše. Okruženje, sve one boje koje će kasnije utjecati na talijanski horor film. Film je bio veliki hit i u americi i zbog ovog filma je
Roger Corman počeo ekranizirati sve češće i češće
Poeove priče sa
Priceom. Dobar film da počnete Leeovu karijeru.
Dracula (1958) - meni je još draži naziv filma
Horror of Dracula. Kako je prethodni film bila prekretnica za Hammer studio, ovo je film koji je bio još jedan velik pomak kako za njih, tako i za Leea. Po mnogima njegova najvažnija uloga koja ga je predstavila u najboljem svjetlu. Svaki Dracula je poseban na svoj način i, iskreno ne mogu reći koji bi mi bio najbolji. Bela Lugosi je arhetip Dracule. Mislim, kad pomislimo na Draculu, pomislimo na Lugosievog Draculu. Sama esencija ne samo zato što je prvi već je dao toliko toga tom liku. Nije samo tu plašt, zalizana kosa već oni
pokreti ruku sve je tu.
Lee je morao izmisliti nešto novo.
Leeov Dracula ne govori mnogo, a još manje u idućim nastavcima, ali je brz i ne ostavlja nedovršen posao. Kod njega nema klasičnog zavođenja što ga po nekakvim mjerilima čini najstrašnijim
Draculom. Film je bio hitčina, dan danas slovi kao jedan od najboljih filmova o vampirima, a
Leeov Dracula se urezao u pop kulturu baš kao i
Lugosi prije 84 godine. Iza režije se opet pojavio
Fisher, a kao
Van Helsing naravno
Peter Cushing. I film je dosta vjeran knjizi.
The Mummy (1959) - trojka je nastavila svoj dobar niz sa još jednim
Universal klasikom iz 30-ih godina. U originalu je glumio
Boris Karloff pa se opet nije mogla izbjeći usporedva dva horor velikana.
Karloff kao
Frankensteinovo čudovište do dan danas je najbolje bez premca.
Lee u
Curse of Frankenstein je dao svoj dodir, ali nedovoljno da prestigne
Karloffa. Zato ga je po meni prestigao ovdje kao sama mumija. Kao i svaki
Hammerov film, i ovaj ima poseban šarm, pogotovo radi izgleda mumije. Ono kad se radilo bez ikakvih kompjuterskih efeketa. Sve sami trudi i želja da se nešto napravi. I to ja kao gledatelj osjetim.
The Hound of the Baskervilles (1959) ) - trojka je opet nastavila svoj dobar niz
nevjerojatno je kakva je to obitelj bila. Uglavnom isti glumci i redatelji su mijenjali britanski horor. Svi znamo ovu priču prema
Conanu Doyleu.
Cushing je izvrstan
Sherlock i tu se vidi gdje je
Brett gledao da uzme nešto. Film odlične atmosfere, ne pokazuje previše. Razlog je i u tome što tada nisu imali para da pokažu psa na način koji bi danas pokazali, ali samo bi uništili tu čar. Pravi primjer kako napraviti
strah od nepoznatog.
50-e su završile sjajno za Leea i za cijeli
Hammer studio.
60-e The City of the Dead (1960) - ovo nije
Hammerov horor i
Lee se pokušao u nečemu drugome. Nema
Fishera, nema
Cushinga. Ovo mi je jedan od dražih horora prije moderne ere horor filma. Čak ima i neke sličnosti sa
Psihom pa se do dan danas još raspravlja. Film je postao tipičan predložak za sve one filmove o žrtvovanju djevice. Mali gradić, vještice i vještci, okultno, ludi lokalni stanovnici. Atmosfera uz to sjajno dočarava mentalitet takvih osoba. Obavezno gledanje.
The Two Faces of Dr. Jekyll (1960) - opet u suradnji s
Fisherom, ali bez
Cushinga i opet
Hammer studio. Iako nije glumio glavnu ulogu,
Lee je zasjenio ostale, a film je solidan iako kao ekranizacija poznate novele ne valja.
La frusta e il corpo (1963) -
Mario Bava je genijalac. Meni jedan od najboljih horor redatelja. Ne samo da je imao Argentove boje već je imao izvrstan i točan rad sa kamerom i dosta je gledao na detalje. Neki od omiljenih ghost horora upravo su mi od njega. Bit će neka tema i o njemu da se upoznate sa talijanskim hororom.
Lee ovaj put kao pozitivac. Film prepun neočekivanih preokreta, odlične
Bavine atmosfere, smješten u dvorac, čista gotika. Preporuka za svakog horor fana.
Dr. Terror's House of Horrors (1965) -
Lee se opet udružuje sa
Cushingom u ovom malom, ali dobrom omnibus hororu iz kuće
Amicus.
Amicus je bio kao
Hammer studio, samo manje popularan iako daleko od toga da nije bio. ili su poznati po svojim antologijskim hororima. Kao i
Zona Sumraka, svaka priča završava sa twistom.
Lee je u samo jednoj priči, vrlo dobroj gdje se sam dovodi do ludila.
Dracula: Prince of Darkness (1966) - je dobar nastavak, jedini od nastavaka koji je vrijedan gledanja iako ja volim ostale zbog tog šarma. U ovom
Lee skoro pa uopće ne govori već igra na pojavu. Pojavljuje se tek kasnije u filmu pa je druga polovica puno bolja. I dosta je krvaviji od originala.
The Devil Rides Out (1968) - ovo je meni najdraži i najbolji
Hammerov film. Jedan od najpodcjenjenijih horora. Kada se sotonizma/okultizam i sav taj kult napravi dobro u filmu, prenese svu tu bizarnost, ne može biti loše. Atmosfera za prste polizati, a sami vrag to jest Baphomet je izvrsno prikazan. Znači, sama maska. Prejezivo izgleda. Selo, svi ti ljudi, film ima poseban štih i obavezno gledanje. Uživam svaki put kad ga gledam.
60-e su završile sjajno za
Leea i
Hammer studio.
70-eThe House That Dripped Blood (1971) -
Lee opet surađuje sa
Cushingom i ovo je još jedan iz
Amicus produkcije. Dakle, još jedan antologijski film. Četiri priče iz svake sobe i upravo su mi njihove najbolje.
Horror Express (1972) - prvo,
Telly Savalas. Čovjek je faca. Pogledajte i neke njegove filmove, kao Bavin
Lisa e il diavolo (1973) drugo,
Cushingu je tad umrla žena i da ga Lee razveseli, nagovorio ga je da još jednom pišu povijest i glume zajedno. Kasnije je
Cushing rekao da mu je
Lee s ovim filmom jako puno pomogao i olakšao. Film je jedan mali slatkiš. Obožavam filmove smještene u vlaku, pogotovo horore, ali ih je jako malo. Dobar, odlična atmosfera i nekoliko jezivih scena.
The Wicker Man (1973) - posljednji film na ovoj listi. Hammer studio se polako gubio, više nije bio tako popularan.
The Wicker Man nije
Hammerov film, ali je napravio ono što je napravio
Hammer sa svim tim filmovima od
Leea. Hammerovi filmovi su ga digli da postane
horor ikona uz bok najvećima (
Lugosi,
Karloff,
Chaney,
Price,
Cushing) dok ga je
The Wicker Man zacementirao kao najveću horor ikonu uz
Vincenta Pricea. Ovo ne samo da je najbolji
Leeov film, bolji mi je i od
Gospodara već je i vjerojatno najboljih britanski horor film, a samim time spada i u najbolje europske horor filmove. Lee je mnogo puta rekao da je
Lord Summerisle njegova najbolja uloga. I tko sam ja da mu sudim. Njegov lik je spoj njegovog
Dracule koji često šuti i ludog
Victora Frankensteina i
s ovom frizurom je dodatno upečatljiv
film vrlo neugodne atmosfere. Malo selo, prečundi mještani, paganizam, sve one maske i grande finale koji je sam vrh filmske umjetnosti samo dodaje ono nešto zbog čega je ovaj film čisti horor i ultimativni film
Christophera Leea.
Eto, ovo je moje zbogom velikom glumcu uz kojeg sam odrastao iako je to bilo zabranjeno voće, ali upravo me to tjeralo da gledam
"There are many vampires in the world today... you only have to think of the film business."