1. Neke titule ostaju nepromenjene. Klajn u RJN kaže (parafraziram sve nadalje): ser ostaje nepromenjeno ispred imena: ser Džon — ser Džona — sa ser Džonom. Upotrebljava se uz lično ime ili uz ime i prezime, nikad samo uz prezime. Ne sme ostati neprevedeno kada nije zvanična titula (ne *Da, ser, već Da, gospodine, u filmovima). Imaš i druge pozajmljenice koje nisu titule, ali su takođe nepromenjive, npr. madam.
2. Prolijevati.
3. Lijekovi.
4. Može oboje, potvrđuje RMS: prijèstōlnica ili prijèstolnica, prijèstōnica ili prijèstonica (u ekavskim oblicima slog je dug: préstōnica ili préstonica, préstōlnica ili préstolnica). I ja češće čujah bez l, ali ne bih se upuštao u ocenjivanje koji je oblik češći.
5. Malo ću razglabati, jer je zanimljivo pitanje. To bez -i je neodređeni vid prideva, sa -i je određeni. U najkraćim crtama: neodređeni vid se koristi za neku stvar koju nismo dotad videli, koja nam je nepoznata (pametan, mlad, dobar čovek) (pod tim vidom se i navode pridevi u rečnicima), a određeni kada ih dodajemo već poznatim, viđenim stvarima (pametni, mladi, dobri čovek). S te strane se mogu porediti s jezicima koji imaju odr. i neodr. član (npr. engl. a i the: a good man, the good man), no to ne važi uvek i izbor između ova dva vida ne može se uvek definisati pravilima, pa izaziva često nesigurnost i kod izvornih govornika.
Premda postoje posebni padežni nastavci za oba ova vida, u današnjem jeziku sačuvao se praktično samo onaj za muški rod (određeni: dobri čovek — dobrog čoveka — dobrom čoveku; neodređeni: dobar čovek — dobra čoveka — dobru čoveku). Neki pridevi imaju samo određeni vid, a to su oni na: -ski, -ji, -nji, -šnji, -ći. Kod prideva na -an mora se praviti razlika između opisnih i odnosnih: opisni imaju neodređeni vid, ogroman, važan, i određeni, ogromni, važni, odnosni samo ovaj drugi: kućni, džepni.
Ipak, jedno čvrsto pravilo: kada je pridev bez imenice u predikatu, posle glagola biti ili nekog kopulativnog glagola (npr. postati, izgledati), pridev će obavezno biti u neodređenom vidu: Glumac je mlad, Izgledaš mi umoran. Ove rečenice sa pridevima u određenom vidu bile bi nemoguće.
U tvom slučaju doći će neodređeni vid: To je bio hrabar [takođe neodr. vid] i zadivljujuć potez.
6. Komp. je bezvredniji, sup. najbezvredniji.
P. S. Razlika između siguran i bezbedan, kaogod i između znati i umeti i sličnih parova je semantičke prirode. Iako su često sinonimi, nisu uvek međusobno zamenjivi.
P. P. S. Ako se buniš između kratkog ili dugog refleksa jata, oslušni sebe kako izgovaraš: da li je slog dug, u kom slučaju pišeš -ije-, ili kratak, kada pišeš -je- (isporedi: dijete, mlijeko, uvijek, rijeka : djeca, vjera, rječica, vječit, pjesma).
Evo šta kaže Ljudevit Jonke (Hrvatski književni jezik danas, Zagreb: Školska knjiga, 1971): „Ako postupamo prema pitanju kako je ili što je dobro, tada ćemo odgovoriti da su pravilni ovi oblici: cvjetova, ocjenjuje, najvredniji, vrednija, nazreti, procjenjuju, bjelje [...]. Ali kad postavimo pitanje zašto je to tako, potrebno je da opširnije obrazlažemo. Moramo tada reći da u slogovima sa starim zajedničkim slavenskim glasom jatom (ê), koji je bio dvoglasnog karaktera, pišemo i izgovaramo -ije- kad je slog dug, dakle: smijeh, mlijeko, dijete, bijel, a kada je slog s jatom kratak, tada pišemo i izgovaramo -je-, dakle: cvjetova, ocjenjuje, procjenjuje, djevojka, djeca, bjelji, ozljeda. I dalje, ako se ispred sloga s jatom nalazi glas r, tada u dugim slogovima pišemo također -ije-, npr. riječ, riješiti, rijedak, korijen. Skrati li se takav slog, pišemo i izgovaramo: rječitost, rješavati, prorjeđivati, korjenčić. Ali drugačije se postupa (po glasovnim zakonima) ako je ispred sloga s jatom suglasnik r sa još jednim suglasnikom ispred sebe. I opet je u dugim slogovima -ije-, npr. vrijeme, strijela, drijemati, vrijedan, ali ako se slog s jatom skrati, tada pišemo i izgovaramo samo -e-, npr. vremena, strelica, dremljiv, vredniji, najvredniji, zreti, nazreti. Izuzeci su složenice prema pravilnom -rj-, dakle, prema rjeđi — razrjeđivati, prema rješenje — razrješenje, odrješenje, razrješavanje, pa i pojedinačna riječ ogrjev. A koji su to slogovi sa starim jatom, to znamo prema ikavskim i ekavskim riječima: dijete — dite — dete, djevojka — divojka — devojka. (Nemojte prigovarati da sam malo predetaljan; uvijek mi je na pameti da je jedan student u početku studija na pitanje što je to jat, odgovorio slavodobitno: »Jugoslavenski aerotransport!«).“