Slažem se da je bilo čudnih stvari kod Pajvančića, ali eto, čujem i da ga je HBO Srbija pozvao da prevodi i seriju za TV, pa smatram da ne bismo mogli baš reći da je nula od prevodioca.
Neka imena su transkribovana pogrešno, a i padeži su malo pobrkani prilikom zvaničnog oslovljavanja, ali sve u svemu, ja učim od čovjeka kako se prevodi.
Najviše mi je smetalo to oko imena. Recimo, glava kuće Lanistera je Tywin i oni to izgovaraju kao /tajuin/, a kod nas je transkribovano kao Tivin; djevojačko prezime žene Neda Starka je Tully i oni to izgovaraju kao /tali/, a kod nas je transkribovano kao Tuli; ima toga još, a meni je lično najgore sljedeće: ime jednog od kopiladi kralja Roberta je Gendry i oni to izgovaraju kao /gendri/, a ja sam pisao Džendri, samo da me fanovi ne bi gledali u stilu "šta je ovoj budali?", ali svjestan sam toga da izgleda ružno dozlaboga...
Nije da pravdam Pajvančića ili lektora, ali pretpostavljam da su bili lijeni. Poznato je da Martin ima fin dodir sa fanovima (a u ono vrijeme, kad je prevođena prva knjiga imao je i još bolji) i siguran sam da bi im objasnio izgovor da su ga pitali. Nisam siguran je li u to vrijeme postojala i audio-verzija knjige, ali znam da sada ima (poput Džordanovog "Točka vremena"); ona je za one koji ne vole čitati, pa je mogu pustiti na računaru, liniji ili mp3-plejeru i slušati čiku kako čita knjigu k'o što su nam roditelji čitali bajke
. Mogli su i tako vidjeti kako se pravilno izgovaraju pojedina imena.
Ali sad, šta je tu je...
Pre svega, drago mi je da su Angriffove obaveze dozvolile stvaranje ovog pisanija.
Za tog Nikolu nisam ni čuo dok nisam posetio ovaj forum, ali sad vidim kakav je to zlikovac i ne vidim drugo rešenje nego da ga izručimo u Hag.
Khevenhilleru, brate...
a da li je preneti Kraken kao džinovsku sipu zaista propust, dâ se raspravljati.
Ja prevodim samo kao
sipa, najkraće je i elegantno.
se to radi u nekoliko koraka, kao drugde u svetu tj.: prvo jedan prevodilac prevede i proveri prevod, onda drugi (korektor) koji nije čitao delo čita prevod i približava ga duhu jezika, jer se i najboljim prevodiocima dešava da im ponestane inspiracije, pa nešto prenesu bukvalno, omanu s nekom konstrukcijom i slično, a onda se po treći put upoređuje prevod i original, da bi se otklonile eventualne greške nastale u drugom koraku, pošto je očigledno kako mogu nastati. Zatim ceo tekst pretresa lektor, pa se ili vraća prevodiocu ili predaje na štampu.
Ti ovo ozbiljno?! Stari, procedure...