1. Nije svejedno, treba ovo drugo, Lagunino rešenje. Vrati se malo ranije kad sam pričao o dugim i kratkim nastavcima za množinu kod onog
prototipi : prototipovi.
Prototipovi bi se jedino moglo opravdati da, iako je jasno da je strana reč, osećamo sastavnice kao zasebne formante, pa po logici dodajemo na
tip dugi nastavak za množinu (slično kao
laptopi : laptopovi). No, sistemski bi u višesložnim rečima morao doći kraći nastavak za množinu,
-i, pa otud
prototipi, laptopi, Grejdžoji (trebalo bi i
Simpsoni itd.). Povuci paralelu sa našim prezimenima:
Tarabići, Petrovići itd. — tu nikad ne bi rekao
Petrovićevi, Tarabićovi i sl. Ili, da uzmem neki primer bez tog
-ić:
Vrdoljak — Vrdoljaci, sigurno ne
Vrdoljakovi.
2. Ja ih stavljam u kurziv, a ne stavljam te tarabe ili druge znake: niti mi je jasna njihova svrha tu, niti su gledaoci blesavi pa ne primećuju da neko peva te im treba i neki tamo znak u prevodima. Često sledim neko nepisano pravilo da svaki stih počinje velikim slovom, bez obzira na rečenični znak iz prethodnog reda: da li je on prisutan ili ne, te diktira li veliko slovo ili ne.
P. S.
Buraz, ja i ovdje i u "Zapeo sam kod prevođenja" kad završim post moram zaustaviti ruku da ne napišem "Hvala unaprijed, Bajone". Čisto da se neko drugi ne bi uvrijedio. Čovjek je mašina, samo takva.
Nije ni drugima zabranjeno da pomažu. I ne moraš mi se stalno zahvaljivati, ni ti ni drugi, nije mi teško da podelim znanje.