Sada ispada da je ispravno u srpskom napisati npr. od Will - Willu, umesto Will-u.
"Willu" nećeš naći ni u srpskom, a naročito ne u engleskom pravopisu.
Ipak ostaje ovo prvo, kako ćeš znati da li si pravilno napisao na engleskom ako nemaš prevod?
Ovo nije neka velika kritika, više kao napomena, predlog i sl.
Ko god da prevede i postavi neki prevod kao srpski, a pri tom ne napiše lična imena, imena gradova ili mesta u seriji na srpskom već na engleskom, pravi jednu od osnovnih greški srpskog pravopisa.
Smatram da nije problem to prevesti i tako postaviti na sajt.
Ako stoji da je to hrvatski prevod onda u redu, takvo je pravilo.
Ali ako stoji srpski, a i dalje tako stoji, to onda nije u redu.
U posljednje vreme je sve više takvih prevoda, za koje ne postoji nikakava zamerka, osim te greške.
Nema ovo veze sa bivšom Jugoslavijom (lično mislim da bi više bio red da se prekine sa tom tvorevinom koja je nestala... evo sada će 20 godina od toga).
Svako prevodi po svom pravopisu i ovo je bilo samo za srpske prevode i srpski pravopis.
Šta bi trebalo sada da uradimo, da tražimo hrvatski izrazi pišu na srpskom, a srpski na hrvatskom? Bez veze.
Zato i stoji u prevodu da li je srpski, hrvatski...
A kad smo kod pisanja u izvornom obliku zašto se na hrvatskom ime npr. generalnog sekretara UN piše Ban Ki Mun, zašto se ne piše 正式版 ako baš guramo izvorno
A kad smo kod pisanja u izvornom obliku zašto se na hrvatskom ime npr. generalnog sekretara UN piše Ban Ki Mun, zašto se ne piše 正式版 ako baš guramo izvorno
Koliko ja znam ni na engleskom, a i na svim drugim jezicima,
ne piše izvorno nego Ban Ki Mun.
Što se tiče padežnih nastavaka pravilo je sledeće:
1. Prilagođeno pisanje
I u ćirilici i u latinici padežni nastavci se dodaju bez crtice (Џорџова кућа, Мајклов аутомобил, Džordžova kuća, Majklov automobil).
2. Izvorno pisanjе
Padežni nastavci se dodaju bez crtice (Georgeova supruga, Michaelovi prijatelji).
U izuzetnim slučajevima kada se izvorno pisanje koristi u ćirilici padežni nastavci se dodaju sa crticom (George-ов бицикл, Michael-ове књиге).
Citat:A u hrvatskom jeziku (na primer) kako se piše Ciolkovski ili Sun Ce ili bilo koje drugo ime koje nije "poznato" kako se piše ? (uh, nadam se da ste razumeli šta sma hteo da pitam)
Transkribuje se, naravno. Već sam rekao da se ne transkribuje samo kada jezik sa koga se prevodi koristi latinicu. Mi koristimo i ćiricu i latinicu, ali se i kada pišemo latinicom ponašamo u skladu sa pisanjem na ćirilici.
Hrvati i Slovenci ćirilicu ne koriste i sva izvorno latinična imena pišu kao i u originalu (iako ne znam šta se radi sa imenima iz drugih slovenskih jezika koji koriste latinicu... kako se piše "Leh Valensa (Lech Wałęsa )" na hrvatskom ili slovenačkom?).
Ako se izvorni jezik piše devangarijem ili ruskom ćirilicom, transkribuju i Hrvati i Englezi i Finci... a i mi.
New York nije Nju Jork nego Njujork, a Phoenix je Feniks a ne FiniksNisam cuo da je nekad neki komentator rekao da Stiv Neš igra za Feniks Sanse! Da pitamo Milku Canic? Za Njujork priznajem, moj previd! ;)
čisto da znaš ;)
Ptica je Feniks, i grad je Feniks plazijezikNisam ni mislio na naše komentatore! Pogledaj ovaj recap od sinoc, pa mi reci kako ga izgovaraju. Moje uši su cule FINIKS, mada opet ne znam, možda neko drugi ima vece uši! ;)
Jeste da je malo bajata tema, ali moram da prokomentarišem ovo. Potpuno si u pravu da kažu Finiks, ali kod nas je postalo uobičajeno da se taj grad naziva Feniks. Pomisli samo kako Austrijanci zovu Beč, Francuzi Pariz... Naravno da nikada ne bi napisao: Viena, Pari, Nju Orlinz (mada sam ovo viđao :o), Sidni, Maskva, Landn; ili, sa druge strane Dojčland, Elada, Nipon, Soumi... Ukratko, mi imamo svoje nazive za njihove geografske pojmove. Takvi su kakvi su, ali su se kod nas odomaćili. Nastajali su na razne načine. Nekad bukvalnim čitanjem napisanog, bez potrebe da se oponaša lokalni izgovor, nekad greškom, nekad iz potrebe da se neko ponizi.Ptica je Feniks, i grad je Feniks plazijezikNisam ni mislio na naše komentatore! Pogledaj ovaj recap od sinoc, pa mi reci kako ga izgovaraju. Moje uši su cule FINIKS, mada opet ne znam, možda neko drugi ima vece uši! ;)
http://www.nba.com/video/games/suns/2009/02/27/nba_tor_phx_0020800872_recap.nba/index.html?ls=gt1hp0020800872 (http://www.nba.com/video/games/suns/2009/02/27/nba_tor_phx_0020800872_recap.nba/index.html?ls=gt1hp0020800872)
Zato što ne pričam i ne pišem hrvatski, i ne govorim o hrvatskom pravopisu i gramatici.I ja govorim i pisem srpski, ali postoji nesto sto se zove etimoloski i fonoloski pravopis. Ti, kao prevodilac, bi to trebalo da znas, ali, ocigledno, ne znas, kao i mnogi drugi koji se bave jezikom, ali, na zalost, nisu se obrazovali na pravi nacin (i pored fakulteta). Naime, kada pises cirilicom onda pises po fonoloskom pravopisu, a kada pises latinicom onda po etimoloskom. (Nadam se da znas o cemu pricam). Postoje slucajevi koji u jeziku postoje po tradiciji, pa se onda pisu tako kako je odomaceno, pa nece pisati Muenchen (nemam umlaut na tastaturi), vec Minhen, pisaces Spanija, a ne Espana (nemam en sa tildom) i pisaces Pariz, a ne Paris, isto tako i Meksiko, a ne Mexico, kao i Brisel, a ne Bruxelles,(sto je greska u hrv. pravopisu), da!, Keln, a ne Koeln (fali umlaut), imas i dole navedeni primer Beca (gl. grad Austrije), medjutim, npr. Massachussets, ces pisati ovako, Cordoba, Venezuela, i sl. Isti je slucaj i sa stranim imenima. Kako bi ti napisao Moc,ambic. Kada nigde nema slova z i kada imas nazalizovano a? Ovo sve vazi za latinicno pismo. A za cirilicu je pravilo, Boze pomozi. Znaci snalazi se sa tih 32 glasa kako ces docarati to o cemu se prica. Osnovni je red da coveku pisete ime i prezime onako kako ono zaista jeste i da se potrudite da ga tako izgovorite. Mozda izgleda rogobatno, ali to je tako.
Nikada se na srpskom nisu tako pisala imena.
Uostalom, šta određuje da li je srpski tekst, par različitih naziva u odnosu na hrvatski ili samo ako je napisan na ekavskom.
Koliko ja znam srpski se piše i na ekavskom i na ijekavskom.
Šta sada treba? Da svako piše i izmišlja nešto kako njemu dođe u tom trenutku i kaže da tako treba. Postoje neka pravila i ne znam što je to čudno.
Ja sam i napisao da ovo nije neka kritika za prevodioce već samo napomena, da se obrati pažnja.
I ja ovo ne pišem kao korisnik, već kao prevodilac.
Ovo je baš zanimljivo. Bilo bi mi jako interesantno da mi objasniš gde si našao da treba pisati Venezula a da ne treba pisati Mexico (pri tome nemoj da misliš da se zalažem za pisanje u originalu). Mislim, jel' to postoji neka lista pojmova koji su "odomaćeni" i druga lista onih koji to nisu? Zašto ti Venecuela nije odomaćen naziv? Dakle kad već pominješ školovanje, u kojoj školi su te tako učili, zaboga?
opste parvilo glasi da se u latinici pise etimoloski, a u cirlici fonoloski.
Izgleda sasavo, ali tako je pravilo. Kao sto sam ti objasnio, tradicija. Neko kaze Portugalija, a neko Portugal. Portugal je izvorno, a Portugalija smo dobili preko nemackog, jer se tamo kaze Portugalien (Ili se govorilo, posto se i oni trude da budu blizi izvoru). Isto ti je i za Meksiko, njega smo doblili preko nemackog, pa nije Mehiko. Prosto je to tako, na zalost, ne mogu te uputiti na konkretan izvor, ali opste parvilo glasi da se u latinici pise etimoloski, a u cirlici fonoloski. Mi smo smo izgovor Venezuele kao Venecuela, dobili preko nemckog (prosto je ovo podrucje u mnogim aspektima i danas zavisno od nemackog kulturnog podrucja, svidelo nam se to ili ne), ali u Venezueli je niko tako ne zove, zar ne? I ako bi pisao cirilicom Venezuela, trbalo bi da je pises Venesuela, a i to se B razlikuje. Zato je uvek najbolje se drzati izvornog nacina pisanja, jer se tako odstupa najmanje, a ono sto sam vec rekao po tradiciji tako i prihvatas i pises. Ne pises Deutschland, vec Nemacka, ne Norge, vec Norveska. A u kojoj skoli su tebe ucili, da to nije tako?
opste parvilo glasi da se u latinici pise etimoloski, a u cirlici fonoloskiUsput, kaže se fonetski; naš jezik ima 30, a ne 32 slova; ima više od 30 glasova, ali nemaju svi svoju grafemu, pa ne znam šta bi kod pisanja značilo:
Znaci snalazi se sa tih 32 glasa kako ces docarati to o cemu se pricaPosebno čudno je tvoje tvrđenje da neke pojmove treba pisati ovako, a druge onako. Najčudnije od svega je ta Venecuela koju pominješ. Zašto li je Meksiko kod nas odomaćen a Venecuela nije, kad i za jedno i za drugo kažeš da je stiglo preko nemačkog?! Kako iko može da zna koje bi se to reči smatrale odomaćenim ako ne bi postojali dve beskrajne liste pojmova, koje bismo morali da učimo napamet, ili da ih uvek imamo pri sebi kad god hoćemo da napišemo nešto, tipa: hm, ček da vidim da l' se, beše piše Seattle ili Sijetl, Kobenhavn ili Kopenhagen, Nicaragua ili Nikaragva. Aha, da vidimo, ovo nam je došlo preko nemačkog i pri tome se kod njih ne kaže ovako. A ovaj drugi pojam nam je posredno stigao iz francuskog, preko španskog, ali se ni tamo tako ne kaže, ali kod nas može da se piše.... Jeste, karikiram, ali nije mnogo daleko od onoga što si ti napisao. Pa mora da je jednostavnije od toga... Ne može za neke pojmove da važi jedno, a za druge neko drugo pravilo. Tada bi pravopis sam sebe obesmislio.
Tamo u podforumu za prevodioce sam naveo moj primjer kad sam čitao knjigu hrvatskog prevoda Madame Bovary. Pošto nisam znao francuski, nisam nikako mogao znati kako se izgovara ime glavnog junaka Charlesa. Kad sam kasnije uzeo prevod na srpski jezik na ćirilici, piše lijepo Шарл (Šarl). A ja mislio Čarls - kao da je neki Englez :)
A što se piše ćirilice, ja sve što pišem svojeručno (na srpskom) pišem ćirilicom. Navika i tradicija. Ali na forumima pišem latinicom da više ljudi razumije to što pišem.
Izgleda sasavo, ali tako je pravilo. Kao sto sam ti objasnio, tradicija.
ali opste parvilo glasi da se u latinici pise etimoloski, a u cirlici fonoloski.
A u kojoj skoli su tebe ucili, da to nije tako?
Naravoučenije... ne lupetaj unapred... uvek ima neko go zna bolje od tebe... ispašćeš glup u društvu.
POzdrav...