a) Trideset i šest konja vuklo je to čudovište.
b) Trideset i šest konja vukli su to čudovište.
c) Ili čakavski: Trejsti šest konj vuklo j' to blažino.
d) ...
Što je pravilno? Ubiše me ti brojevi: dvoje, dvojica, desetero, stotine... i sročnosti...
U hrvatskom je pravilno samo a).
Ne znam ima li to već napisano na ovoj temi, ali evo kratki tečaj gramatike brojeva
- Dekliniraju se samo 1, 2, 3, 4 i redni brojevi (jer su oni zapravo pridjevi po obliku).
- Rod imaju samo 1 i 2.
200, 300 i 400 imaju tri oblika:
dvjesto, dvjesta, dvije stotine
tristo, trista, tri stotine
četiristo, četirista, četiri stotine
SLAGANJE brojeva s drugim rečeničnim elementima:
uz imenice: 1 + imenica -> isti oblik (jedan brod)
2, 3, 4 + imenica -> G jednine (dva broda)
5, itd. + imenica -> G množine (pet brodova)
s predikatima: uz 1 -> predikat u jednini (Tamo je jedan čovjek.)
uz 2, 3, 4 -> predikat u množini (Dva pišu, tri čitaju.)
uz 5, itd. -> predikat u jednini (Pet ljudi stiže vlakom.)
BROJEVNE IMENICE:
Ženskog roda ne postoje.
Muškog roda: dvojica, trojica, četvorica, petorica, ...
- dekliniraju se kao imenice ženskog roda, ali se predikat prema njima odnosi kao da su srednjeg roda u množini (Dvojica su otišla.)
Jedinke različitog spola: dvoje, oboje/obadvoje, troje, četvero, petero...
- uz njih stoji G množine, a predikat se prema njima odnosi kao da su srednjeg roda u jednini (Stiglo ih je desetero.)
BROJEVNI PRILOZI: izriču približnu količinu nečega
npr.
desetak – uz njih stoji samo imenica u G množine, a predikat se prema njima odnosi kao da su imenice srednjeg roda u jednini.
BROJEVNI PRIDJEVI:
dvoji, troji, četvo(/e)ri, peto(/e)ri, ...- stoje uz imenice koje nemaju jednine (dvoja vrata) i one koje znače neki par ili cjelinu (dvoje tračnice)
- dekliniraju se kao određeni pridjevi u množini (dvoji, dvojih, ...)
To je, vrlo skraćeno, sva mudrost