Neviđeni debilizam. Samo to i umeju: da ubacuju takve, najblaže rečeno, kretenske reči u rečnik, nikako da smisle način kako da se odgovarajuće zamene, koje postoje, prošire na svakodnevnu upotrebu a da pomenute ostanu u domenu žargona. Guglovanje, fajl, onlajn da, ali download je ’skidati’ i ’preuzimati’, upload je ’okačiti, postaviti’, attachment je ’prilog, priložak, privitak, prikačeni fajl’, workshop ’radionica’ (nije mi ni jasno šta bi to *vorkšop trebalo uopšte da predstavlja u računarskom smislu što se ne može označiti rečju „radionica“), fajl je prihvaćeno kao i datoteka itd. Umesto da se pravi neka selekcija, da neko na trenutak mućne glavom, samo se trpaju u rečnike kojekakve beslovesne gluposti i neopevane budalaštine pod plaštom „obogaćivanje rečnika“. Kad vidim kakvih sve nebuloza ima u onom Rečniku novijih anglicizama, povraća mi se. Najviše od svega mi ide na onu stvar što iste takve domaće žargonske, već raširene i prihvaćene reči nikako da pronađu put do rečnika, ali se zato sve smeće, skoro bez izuzetka i naročito iz engleskog, prigrljuje šakom i kapom i doslovno trpa u rečnike (*lajkovati ima odavna kao „omiljeniti, omiljenovati“, samo što će ovo prvo, eto, završiti u rečniku a drugo će pasti očigledno u zaborav).
Jezička svest — nula. Jezička politika — nula. Nema ni naznaka da će se neko uskoro otrezniti. Evo jednog proročanstva iz novog Pravopisa od istih tih mudraca što hoće da uvode gorenarečene reči u rečnike: „Kraće varijante tipa aluminij, atrij, medij (običnije nego medijum, uz napomenu da to nisu pravi sinonimi) ograničeno su konkurentne u srpskom standardnom jeziku i njih će se jezik, u meri koja je celishodna, prirodno oslobađati“. Jer, oni već znaju koje će se reči izopštiti, spočitali su zarez i pravili slične izlete u politikantstvo i kojegde drugde, a sad hoće još više da zakite jezik raznoraznim idiotarijama bez pardona, pošto im se može.