Izdavač:
(nema spoilera no malo je dulje)
Spoiler for Hiden:
U vremenu nakon podizanja razine oceana, nestanka fosilnih goriva i izumiranja rasplodnih jestivih biljaka, kompanije koje posjeduju genetski modificirano sjeme najkaloričnijih plodova odlučuju o sudbini čovječanstva. Anderson Lake radi za jednu od njih, AgriGen, u Tajlandu, gdje možda još ima jestvina za koje se inače smatra da su davno izumrle. U Bangkoku, jednom od rijetkih preživjelih priobalnih gradova, Lake upozna Emiko – lijepu i zagonetnu Djevojku na navijanje, stvorenu u Japanu za nasladu bogatih, i sada odbačenu. Emiko je jedna od genetički projektiranih Novih, koji služe kao robovi, vojnici i igračke, i tvore novu potlačenu klasu jezive bliske budućnosti…
Novopridošlica Paolo Bacigalupi svojim romanom Djevojka na navijanje postavio je vrlo razložna pitanja o bliskoj budućnosti koja mnogim piscima izmiču – što će biti kad kalorije postanu valuta? Što će biti kad bioterorizam postane sredstvo stjecanja korporativnih profita? Što će biti kad nesputani razvoj genetičkog inženjeringa dovede čovječanstvo na prag nadilaska Homo sapiensa u evoluciji?
Njegova potraga za odgovorima rezultirala je spektakularnim uspjehom: roman Djevojka na navijanje našao se na popisu najboljih knjiga 2009. magazina Time, neovisno o žanru znanstvene fantastike kojemu tako suvereno pripada – što je dokazao premoćnim osvajanjem svih glavnih SF nagrada sljedeće godine. Ovjenčan nagradama Hugo, Nebula, Locus, John W. Campbell i Compton Crook, Bacigalupi je na velika vrata ušao na svjetsku književnu scenu i smjesta postao jedan od najznačajnijih današnjih autora spekulativne fikcije.
Ja:
uh,
Hugo, Nebula, Locus, Campbell su samo one najveće nagrade SF književnosti, ovo djelo ih ima još jedan manji vagon.
zašto toliko?
svakako s razlogom.
davno se nisam osjećao nelagodnije čitajući nešto s čega je teško oči skinuti, a samo zato jer je cijela potka tako lako ostvarljiva vrlo brzo s današnjim mogućnostima i to ježi kožu i tjeme.
23. je stoljeće, svijet koji znamo je većinom otišao u 3PM, europa, sj. amerika, kina... sve se to raspalo, ledenjaci otopljeni, more visoko, visoko. Nivo CO
2 ogroman, staklenični efekt razbija.
Nafte odavno nema, nešto malo ugljena za koji se teški ratovi vode, a glavni izvor energije su - opruge!
Sve živo je na navijanje.
Ulazeći u roman imao sam jaki deja vu kao da sam iznova u Gibsonovom Neuromanceru - velike gužve, teška atmosfera i "kauboji" — no ovi ne jašu računala nego gene, nešto puno, puno gadnije.
A živimo u svijetu gdje je trenutno tako lako iz čiste zabave ("jer to mogu") stvoriti imaginarnu "borovu gljivicu" koja tamani sve živo i mutira kao poblesavila. Ili "hakirani japanski žižak".
Imamo tu i okrutnog fundamentalizma, čistog nacizma i ksenofobije, dosta toga uzrokovano čistom ljudskom željom za preživljavanjem. Opis prekrcanog Bangkoka mi priziva slike Gaze.
Puno je ovdje optužbi i sramote današnjeg svijeta i puno upozorenja kako se to lako može izmaknuti nadzoru.
Radnja je jako dinamična, nema stajanja u nekoliko niti do samog vrhunca koji...
Neću više dalje, svakom ljubitelju žanra je već iz popisa nagrada jasno da se ovo mora pročitati.
I razmislite zašto neke , optički krasne, rajčice imaju okus po ribi!
skoro petica, a svakako bih volio još koji nastavak priče