Reći ćete da sam definitivno prolupao, ali drogirao sam se Frindžom poslednja četiri dana, tj. pogledao sam i drugu i treću sezonu.
Samo jedna reč: remek-delo. Usuđujem se reći da mi je ovo bolja serija od Dosijea iks: briljantna gluma uz izuzetan odabir glumaca, odlični vizuelni efekti, inteligentno napisana i izvrsno izložena i dozirana radnja. Kad uporedim četvrtu sezonu s prve tri, jeste malo slabija, ali zato prve tri rasturaju, genijalna serija. Finale druge sezone bilo je jedno od najnapetijih, najuzbudljivijih i najneizvesnijih uopšte. Kroz treću sezonu, iako sam znao šta će se desiti, ponovo sam s uzbuđenjem proživljavao sve napete trenutke, a bilo ih je tušta i tma, kao pri prvom gledanju.
Bilo je slabijih epizoda, ali zaista tek pokoja, dok je genijalnih bilo jako puno. Izdvojio bih 18. epizodu druge sezone, gde je sve kulminiralo potresnim i fenomenalnim krajem epizode. Finala prve tri sezone sezone bila su neverovatna. Bila bi neizreciva šteta da ovakva serija nije dobila petu sezonu da se zaokruži ovakva priča. Ne bih davao ocenu celoj seriji dok se ne završi, ali zasad dobija od mene 9/10. Svaka čast Abramsu i družini, na čelu s fantastičnom glumačkom postavom.
Sad gledam malo intervjue s glumcima, trake s audicije, zajebancije sa snimanja — tona zabave. Džošua Džekson i Ana Torv su stvarno super likovi, ali mi se Anin izvorni australijski naglasak baš i ne dopada.