Naslov bas i ne odgovara,odnosno sve ovo sto su svi ovi ljudi napisali nisu bas bile sporedfne stvari.Svim ovim stvarima smo se mi veoma radovali,cekali crtani u 19 i 15,ako ste recimo bili sa prostora BiH u drugim Repubilkama ne znam kada je pocinjao crtani,i to onaj prije II dnevnika.Meni je jaka fora bila upravo taj crtani koji smo sa velikim nestrpljenjem cekali,mada smo sve crtane koji su tadfa emitirani gledfali po nekoliko stotina puta,ali mi smo cekali i gledali.Prava radfost je tek bila onda kada puste dva crtana,odusevljenju nije bilo kraja,bez obzira sto smo i taj naredni crtani takofdje gledali.Meni su nedfjeljom bile dobre partizanske serije poput Otpisanih,a za otpisane je vazno to da sam bio premalen kada su emitirani oni prvi otpsani,ja se dobro sjecam povratka otpisanih.A kad sam u jutarnjem terminu u okviru emisije Dozvolite da se obratimo,otkrio da se emituje serija otpisani,oooooo kako mi je bilo drago.Naravno velika radost je bila kada je otac kupio TV u coloru.To je bilo gotovo svecano u mojoj kuci,kao i obicno ja sam bio najvise odusevljen,i gledao na pocetku gotovo sve emisije koje su emitirane u coloru.To je bilo krajem sedamdestih,tako dfa je u to vrijeme bilo puno snimaka emitiranih u crno-bijeloj tehnici.Kapelski kresovi su na mene ostavili najveci inajbolji dojam,bila je to izvrsna serija,a neke epizode su trajale i citav sat i trideset minuta,gotovo kao film.Imao bi naravno dosta toga pisati ali nemam vremena,a ne mislim da bi to netko i citao,ja se vrlo rado sjecam tih vremena iz prostog razloga sto sam tada bio sretan,nije me zanimala politika,nisam mislio na bilo sta sto je bilo vezano za zivot,poput placanja struje,grijanja,vode, i da vise ne nabrajam.Ovdje prekidam i kazem da se tema trebala zvati drugacije,jer nisu to bile sitnice niti za starije od nas koji smo tada bili djeca,za nas je to bio u to vrijeme gotovo sve na svijetu