Ove nedelje se u svetu proslavlja, obelezava, pominje, ili sta god u toj konotaciji, 20 godina od pocetka emitovanja Buffy the Vampire Slayer. Serija je obelezila jedan period. Buffy i Whedon su inovacijom, kreativnoscu i idejom imali veliki uticaj na modernu televiziju i u mnogome doprineli njenom razvoju. Whedon sam voli da kaze da su tri stvari uticale na stvaranje Buffy u smislu kazivanja, naracije, strukture
i vodilje, tacnije putanje koju je sledio. To su "X-Files", onda tada popularna policijska drama "Wiseguy", i Marvelovi stripovi. Ono po cemu ja pamtim Buffy je avanturizam koji je u sebi nosila i koji je za mene tada bio nesto novo i nesto divno.
Izdvojio bih, eto, pet epizoda koje najvise volim i u kojima sam najvise uzivao.
"Dopplegangland" je verovatno moja najdraza Buffy epizoda. Citava ta treca sezona mi je najdraza i u njoj sam najvise uzivao. Raznolikost epizoda, povezanost, napetost i najludji, najsarmantniji negativac u seriji, Mayor.
"Selfless", epizoda iz sedme sezone.
"Villains", iz seste sezone.
"Fear, Itself", klasika. Iz cetvrte sezone.
"Normal Again", iz seste sezone, koja za sobom vuce dosta polemike, kod nekih razocarenja, kod drugih pozitivne reakcije. Meni se dopala.
Srecan
, Buffy.