ništa ne govoriti o namjeri nabavke novog TV, provjeriti je li isteklo jamstvo starom.
sačekati vrijeme kada ste sami kod kuće dovoljno vremena (ona obilazi dragu mamu, sestru i sl.)
otvoriti postojeći TV, cvaknuti neku žicu (osigurač ako ima), provjeriti da više ne radi
i sve lijepo vratiti (paziti da se ne vide otisci na prašini, nikako obrisati svu prašinu - to odmah vide)
pustiti ju (ili dijete) neka gleda svoju omiljenu emisiju, nakon uzbune prvo blesave face paliti-gasiti, onda okrenuti psovati firmu XXX dulje vrijeme. (varijanta b) dići dreku kad se vrate na temu tko je ostavio upaljen TV, samo se zadimio i sad više ne radi...)
Sutra odnijeti TV na "servis", sačekati par dana (neka gledaju neki glupi CRT) i servirati priču kako je crko panel, popravak bi bio skuplji nego novi blablabla i otići po željeni TV (ili ga donijeti dok ih nema pa vrlo ljutito servirati priču o cijeni popravka)
(kasnije spojiti onu žičicu pa vrlo tiho prodati stari po povoljnoj cijeni samo da ode)
Jedini drugi način je čekati da stvarno crkne što bi moglo potrajati.
Za žene jednostavno ne postoji razlog da se mijenja komad tehnike koji radi, potpuno nebitno što će im poslije
biti bolje. Ni mi ne razumijemo zašto svaka torba mora imati svoje cipele (i obratno) pa one uporno bacaju velike novce na to (kvartalno: "nemam ništa" za proljeće, ljeto, jesen, zimu)
p.s. razne grmljavine se mogu perfektno iskoristiti
