Sve, sve... ali meni je i dalje prva asocijacija na Sopranove Gandalfinijevo zversko meracenje u hrani. Ono sistenje, pistenje, roptanje.. praceno teskim umorom, jer dobeo covek se lako umori i kad jede, me je do ludila dovodilo.
Jeste, prezirem kada neko mljacka, ali brate prijatelju, Gandolfini je svaki cas nesto jeo. I ne samo on, kad Galdofini ne jede onda zdere neko drugi, koji kao da ima za cilj da bude vodja umesto vodje. U petoj sezoni, sad se nazalost ne mogu setiti o kome se tacno radi, neko je jeo kao najprimitivnija zivotinja i toliko sam se iznervirao da sam morao da izgasim jebeni kompjuter da vise ne bih cuo mljackanje, a seriju sam batalio na otprilike mesec dana.
Sa strane sto sam Gandolfini ima tesku devijaciju pa pusta neartikulisane zvuke i u najnormalnijim situacijama kada je sam u sobi i misli.
Inace serija je odlicna. Sem par izleta u nerealno (komunikacija Paulija sa duhom kod medijuma ili situacija kod one legendarne epizode kada jure ludog Rusa alkosa kojeg su pogodili u glavu, a koji im je naprasno nestao), meni je ono najverodostojniji moguc opis mafijasa i njihove poremecene psihe.