Nakon početnog oduševljenja...
Ok ok, duboko dišem. Montauk projekt 
jel ovo ozbiljno dolazi. I to na Netflixu. Izgleda da namjerno rade ovako nešto da bi ljudi još teže povjerovali pa će ubaciti još fantastičnije stvari u ovu seriju. Nema veze, gledat će se. Tu je i Winona Ryder. https://en.wikipedia.org/wiki/Montauk_Project
Bacio se na prve dvije epizode.
PLUS+ klinci. Svi odreda. Najviše Eleven jer je dobila najteži posao pa onda ostali. Napisao sam gore za
Stand By Me i kada se uspiju naći odlična djeca za glavne uloge, to je odmah pogođeno. Zato i
Freaks and Geeks tako dobro funkcionira radi odličnih klinaca i teenegera. Ista stvar je i sa
My So Called Life, a pogotovo najbolja coming of age serije
The Wonder Years, ali ovdje imamo nešto drugo. Ubacili su horor. To je ono što rijetko viđamo u današnjim serijama. Coming of age horor serija. 90-ih je bilo puno više kao
Are You Afraid of the Dark? jer klinci najbolje znaju dočarati nostalgiju za prijašnjim vremenima. To su potpuno drugačija razmišljanja, naivnost, glupaste fore, ali svi smo takvi bili i mislim da mnogi današnji scenaristi to zaboravljaju. Tu se osjeti taj Kingov utjecaj kako i sam King kaže
jer su njemu u velikom broju knjiga klinci glavni protagonisti i borci protiv zla. Što se tiče horora, tu je najbolji primjer njegova knjiga It (Ono).
+ odlična posveta 80-ima od muzike do vrhunskih horor postera (The Thing, Evil Dead, Jaws)...
+ Winona Ryder je odradila fantastično ove prve dvije epizode. Mora biti over the top i potpuno nepredvidljiva. Tko je ikad bio u blizini osobe koja je izgubila sina, zna to, nažalost. Njezina vrhunska gluma se najbolje vidi u sceni kada dođe na svoj posao tražeći unaprijed plaću i još neke stvari. Ispala je scena na kraju pomalo smiješna, ali na nenamjeran način što znači da su tu scenaristi odradili odličan posao. Dobili su tu prirodnost kod takvih situacija koje uključuju sitni detalji kao onaj blesavi policajac sa naočalama. Isto je dobio nekoliko sličnih situacija.
+ atmosfera. Baš su pogodili za 80-e. Opet serija ima taj human touch, tu humanost gdje na trenutak dobijemo da nema prave opasnosti (tipično za 80-e), ali onda dođe neka scena koja kao da ne spada tu. Kao da smo na trenutak zaboravili da je to ta radnja. E kad se to dogodi, to znači da su uspjeli u svojem naumu. To je Hitchcock prvi popularizirao gdje je od obične radnje napravio odličnu i nepredvidljivu sa svojom magijom.
+ soundtrack najbolje pogođen. Ne govorim tu o onim bendovima koje sluša stariji sin već baš o samoj glazbi. Malo sintisajzera, malo ovog drugog. 80-e kucaju na vrata. Intro je isto totalno u tom điru.
+ dobre horor scene i ta mističnost oko tog projekta te ljudi koji rade iza svega toga. Meni je uvijek nelagodno kada vidim u horor filmova da se nešto čudno čuje iza telefonskih linija tako da su to skroz pogodili.
MINUS- tipični klišeji za ovakvu vrstu serija iako su ovi klišeji uglavnom u filmovima. Ima određenih mana i vjerujem da će ih biti sve više i više kako serija odmiče, ali ako sadrže ove pozitivne stvari bez obzira i na mane, ovo je vrlo dobar do odličan povratak u 80-e i u onome čemu smo uživali kao klinci.
Netko je napravio domaću zadaću i to je bitno. Vox je to najbolje opisao
At its best, Stranger Things exists in the center section of the three-circle Venn diagram that connects the respective 1980s films of Steven Spielberg, Stephen King, and John Carpenter — at least to the degree that Stranger Things’ title font is exactly the same as the one that used to adorn the covers of King’s books.
