Vidio sam heroje kako plaču, gladnu djecu i siromahe,
leševa pune rake, potplaćene kvazi junake,
najobičnije ljude s pitanjem, one što šute,
sumnjive što sude, marionete i dvorske lude,
ubijeni taksisti zbog pedeset kuna, odstranjeni zbog puna,
gomile novopečenih tajkuna, gospoda dobrotvor s računom kuna,
5 milijuna nesretnika s osmijehom i prešućena istina,
tko je pokrao koga, tko od njih vjeruje u Boga,
oko pasa nose svoga, a pitam se gdje je droga,
gdje buržujske lovokradice, nadnice od poreza siće,
zbog šprice, žene sto daju pičke bez priče,
ili svijet propada ili sanjam 20 godina,
skupljam krvne uzorke da vidim tko mi je rodbina,
možda sam kloniran, možda iz drugog svemira,
znam, ovdje mi se ne sviđa mentalitet, ne ne
(Pripjev x2)
Ništa nije kako treba, ne, ne
Potoci suza, kuja i gola guza,
na jastuku crna ruža, sudska tužba,
neplaćeni računi, bogat, bogat ili umri
bogat, bogat ili umri
Koliko život košta, promatram ljude iz svakog ćoška,
ruke krvave od posla, ni problema nikad dosta,
moderna cosa nostra, 15 deka ponosa,
bilo bi dosta, previše pizda uzdignutog nosa,
slušam što srce govori, kolki smo zlotvori,
boje se uspjeha jer ovisi o zavisti i ljubomori,
i kolko nas kuži spiku, s 15 pljačkao trafiku,
povalio klinku, šmrkao tablete, probao žiku,
A gdje sam sada? Okružen gomilom budala,
sumnjivih ideala, krize morala,
tako se um osjeća na kraju stoljeća,
malo prije kraja, istočno od raja,
daleko od njenog zagrljaja,
Zašto gubimo što volimo? Zašto se molimo?
Križamo glasačke listiće, a bojimo se istine,
djecu spremamo u krevet bez priča Grimma i Andersena,
nek sklapaju oči uz zvuke pucnjeva i sirena
pitam se šta je svijesti? Gdje su masovni protesti?
Skupovi na cesti? Dal imamo šta za jesti?
Bahattee, Pablo Balkanez i topovsko meso,
ni Bog se ne želi vratit na ovo prljavo mjesto
(Pripjev x2)
Dosta mi je stvarnosti, jebene realnosti,
imam snove, zamišljam brdo love, pad sistema, moralnih dilema,
svaka kurva bit će dama,
imat ću poštovanja kad pokrije sisu i dupe jer žena je i moja mama,
žena je bila i Marija začeta bez srama,
sin joj se sad drogira s Bogom da ne vidi ova sranja,
A mi gdje smo sada? Svaki u svom centru svijeta,
modernog intelekta, olovne pohlepe i cvijeća,
i djed se sjeća, vjerojatno i oni prije,
odavno dobro nije, dok nas pola plače, pola se smije,
jedni broje zlato, drugi skupljaju teritorije,
normalne zatvaramo u sanatorije, dijelimo Porine,
dijelimo Grammyje i Oscare, trošimo milijune,
srušili smo i šume, dijete u Biafri trune,
dok svaki od nas čeka dio kolača modernog svijeta,
vidim mentalitet devet deveta
(Pripjev x4)
