The National Anthem - početak mog Black Mirror putovanja. Straight-forward početak, pokaže mi koliko je serija daleko spremna ići. Gluma na vrhu, pisanje na vrhu, formatiranje na vrhu (Dobijemo
black mirror svaki puta s onim End of Part One / Part Two, itd.). Cijela priča toliko... hrabra i iskrena... I onda onaj kraj gdje ga žena napušta... Ma, bravo, svi! Jedva sam čekao te tri minute da pokrenem sljedeću epizodu.
15 Million Merits - počinje jako zanimljivo.
"Aha, da, dakle vidio sam da su priče u bližoj i daljoj budućnosti - ovo je u daljoj." I nešto sporiji početak... Format puno epizoda u seriji, onaj koji je za mene funkcionirao, je uvod (brzi ili spori), nastavak te priče, twist, i daljnje igranje odnosno još dodatno razvijanje priče nakon tog twista, nakon čeka ide kraj. (I kad su to nekako promjenili u puno epizoda treće sezone, bio mi je veliki BLJAH). Uglavnom, 15 Million Merits je fantastičan zbog svog ciničnog kraja koji nam pokazuje da su ljudi tamo stvarno spremni odreći se svog identiteta za luksuzniji život - u sredini epizode smo krivili Abi što je to napravila, a na kraju nas je ipak izdao i Bing. Pokazuje i dostignuća tehnologije, jako mi je zgodan detalj bilo ono gledalište u kojemu su gledaoci zapravo sudionici programa koji imaju svoje kretnje, a ne animacija u loopu.
The Entire History of You - nekima najbolja epizoda prve sezone, meni u samom vrhu ali ipak dijeli sa dvije ostale epizode. Eto, prva sezona mi se baš svidjela. Počinje jako zanimljivo - opet smo upoznati s novom tehnologijom u kojoj je toliko, barem meni, crnog humora, zbog toga što je to stvarno moguće, a toliko je apsurdno... Onda kako nastavljamo priču i Liam vjeruje da ima nešto između Ffion (fantastična Jodie Whittaker!!) i tog Jonasa. I mi kao gledatelji smo, budimo realni, to skužili iste sekunde, ali kako epizoda napreduje i Liam nastavlja graditi svoje sumnje, počinjemo vjerovati kako je priča set-up i da je Liam napijen, i da će mu to uništiti život... Sve dok ne dođe činjenica da njihovo dijete zaista nije skroz njihovo, i da je Liam bio u pravu. Meni je to, iskreno, bio fantastičan twist. (Prokleta apstraktna slika!) Završavamo sa crnim tonom gdje je Ffion otišla s djetetom, Liam je sam... ali barem ne živi u laži? Heh, cinizam, cinizam everywhere...
Druga sezona - naravno, visoka očekivanja, jer prva sezona mi se
zaista svidjela.
Be Right Back - lijep uvod u likove (Domnhall Gleeson yay!) i priču, fora razgovor u vezi Bee Geesa... I dođe twist. Ash, nažalost, umire. Breakdown scena Marthe jako tužna i iskrena, odlična gluma. Prvo sam mislio da je ono što Sara preporučuje nekakva terapija, a ne ono što je ispalo da je. Naravno, Martha ipak odlučuje probati to. I zaista taj twist u vezi tehnologije je strašan - mrtvi ljudi su... tu... ali nisu... nego su samo kod (slična stvar kao kod 2x4 i 3x4). Epizoda jako dobro opisuje situaciju chatbota mrtve osobe, AI-a, itd... I onda odlazi još jedan korak dalje. I taj korak mi nije bio previše. Zaista, dodatni scare tehnologije koji je svakim danom bliži ostvarivanju zbog kemija, inovacija, sintetičkih pripravaka, itd. Ali u Black Mirroru ništa ne može biti sretno, tako da Marthi Ash počinje smetati jer joj nije dovoljno stvaran, ipak to nije on, on se tako ne bi ponašao... Par sitnih ali izvrsnih detalja koji nama s druge strane ekrana (i njoj, u priči) pokazuju kako je to zaista samo robot. Predzavršna scena. Ono s vikanjem mi je bilo toliko tužno (kad Martha viče "To nije pravedno!"). I onda cut. Stvarno sam
mislio se nadao da će ga baciti. Ali nije. Na tavanu je i dijete ga može posjetiti samo u određeno vrijeme? Kraj mi se nije toliko dopao i maaaalčice mi je pokvario epizodu, ali zaista, samo malčice.
White Bear - mnogim ljudima je ova epizoda među favoritima, ali meni ne. Nekako mi je prazna iznutra, u sredini. Jako zanimljiv set-up i ODLIČAN kraj, ali iznutra, u sredini, ne znam... Kao da mi nešto fali. Svejedno mi se epizoda jako sviđa, ali neću biti neiskren i reći kako mi je u rangu sa svim ostalima. Težak kraj, jedan od onih od kojih ti je loše, i stvarno su to dobro napravili.
The Waldo Moment - jako,
jako mediocre epizoda, koja definitivno ima svoju poruku i značenje i realna je i tužna je, ali stvarno samo mediocre... ... ...dok ne dođemo do samoga kraja. Prikaz države u stanju
police state države cijeloj epizodi daje dublje značenje i, u mojim očima, podiže ju do ranga ostalih. Opet tužan kraj, snažan udarac u trbuh, koji cijeloj epizodi daje veliku smisao. Ovaj kraj, za razliku od drugih, rekao bih da nije twist, nego kraj priče (koji se možda čini kao twist jer je smješten na samom kraju?).
White Christmas - Svaka epizoda u drugoj sezoni do sad ima neku greškicu - kraj prve, osjećaj praznine druge i mediokritet prije kraja treće... do ove epizode. E ova epizoda mi ali fakat nije nimalo zamjerila. Jako lijepi final touch na samome početku, ono staklo koje se skroz razbije i efekt leda... Baš mi se svidjelo. Također, duža epizoda je osvježenje (sve dok svaka u trećoj nije počela bit sat+ vremena). Počinjemo misteriozno, pomislio sam da ovo neće biti standardna epizoda Black Mirrora (što, na kraju, u neku ruku ni nije bila). Vraćamo se korijenju kad Matt počne pričati svoju priču - Black Mirror priča u Black Mirror priči; jako mi se svidjelo zbog kratkoće, straha, kako su to izveli,... svega zapravo. Zatim Mattov posao je isto kao mini Black Mirror pričica koja mi se jaaako dopala. Onda Joe odluči ispričati svoju priču (koja ima elemente ostalih BM epizoda do sada, ovaj block je tako strašan, e!)... i na kraju smo ostavljeni sa nekakvim twistom. Možda nije izveden najspretnije, ali to mi nimalo nije smetalo. Jako žalostan kraj i za Joea i za Matta koji je sad blockan od svih (ima li mu smisla život uopće? ah, cinizam, cinizam everywhere.). Opet te epizoda ostavi da misliš, u sebi nisi sretan jer nema ničeg sretnog, ali si jako zadovoljen i oduševljen kvalitetom te uzbuđen zbog priče. Taj identični osjećaj bio je prisutan nakon kraja svih prvih 6 epizoda.
...I naravno da sam ga očekivao na kraju svake epizode treće sezone. Neću lagati: nisam ga dobio na kraju svake epizode treće sezone. Također, jako, ali
jako su mi se zamjerili tako što su maknuli "End of Part One / Part Two / ...".
Nosedive - ova epizoda me prevarila da osjećaj budem nastavio dobivati nakon svake epizode. Jako me obradovala činjenica da je epizoda sat vremena, a ne 45 minuta, što mi se na jedinom primjeru (White Christmas) ispostavilo kao dobra stvar. Nisam skužio tehnologiju otprve, ali ono 4 minutes in dođe mi i počnem se smijat "Rejtaju ljude" jer cinizam, cinizam everywhere. Pokazuje nam opet tamnu stranu društva, jako nalikuje na Instagram, i s fantastičnom glumom (Bryce Dallas Howard) tako je dobro izvedena. Sviđaju mi se boje i povećani budžet, osjeti se da je Netflixovo. Kraj u zatvoru sam i ja doživio kao donekle sretan, da su se našli i da su kliknuli, i ja sam vidio ljubav. Nekima smeta, ali meni ne, što je ostao [kraj] možda preotvoren. I zbog ove epizode ja mislim "OK, je sad Netflixovo, al' duh je tu."
/cue Donald Trump's "Wong"
Playtest - s tehnologijom smo u ovoj epizodi upoznati onak tek u pol' epizode, početak epizode na kraju nema smisla odnosno ima smisla ali ne za priču, nego je doslovno bezvezno storytelling (dakle beznačajan uvod). I kraj je toliko klišej da ne mogu opisati. Eto, neću puno o ovoj epizodi, ali nakon onoga što neki ljudi govore, možda bih ju trebao re-watchati? Ne znam, stvarno mi je bezveze, nema mi uopće Black Mirror duh (kojeg sam očekivao odnosno čekao i čekao cijelu epizodu da bih na kraju bio upoznat s jednim od većih klišeja u ovoj žanru). Mislim, ozbiljno, ljudi? Princip san u snu u snu? Možda je malo strašno ovo na kraju "Calling Mom", ali ni blizu onom ogavno lošem osjećaju kojeg inače dobiješ nakon pogledane epizode Black Mirrora.
Shut Up and Dance - najogavniji osjećaj na kraju do sad, najnelagodniji. *Ovo* je Black Mirror na kojeg sam u protekla dva dana (lol) naviknuo! Svi volimo Kennyja i ja stvarno nisam očekivao ono na kraju. Zapravo mi je taj twist došao tek kad ga nazove mama, jer nisam vjerovao da je i on pedofil u onom okršaju. Ali i ostatak epizode stvarno te gura do rubova. Fantastična gluma svih (!!) ali i pisanje i režiranje i cijeli osjećaj epizode. Jako snažno, i iako nema posebne originalne tehnologije na koju smo naviknuli, Black Mirror nam u ovoj epizodi daje jedan je od boljih adaptacija cyber-bullyinga koja na kraju nije samo adaptacija cyber-bullyinga nego puno više od toga.
San Junipero - stvarno mi se nije
toliko svidjela epizoda... Predosadna je i neke stvari koje su trebali bit twistovi nisu donešeni s tolikim uzbuđenjem i to. Zahvaljujući ovoj epizodi cijeli dan zapravo pjevušim "Heaven Is a Place on Earth". Neke stvari su mi ispale bezveze, i stvarno sam s obzirom na reakciju Interneta očekivao "OK, znači ovo je epizoda sezone uz 6. epizodu, ha? OK!". Dosta je cjelokupnu sliku popravila zadnja scena s onim mašinama koje u zid stavljaju te tehničke "naprave." Ta scena mi je dala veliki Black Mirror osjećaj i nekako me natjerala da (lažno) zaboravim na neke nepravilnosti u priči.
Men Against Fire - Doug! Doug! Doug! #HouseofCards (...) Anyways, fora koncept, ali nekako su fejlali kod završnog proizvoda. Ne znam, epizoda mi je vizualno jako dosadna, a glumom i svime time... Jednostavno, stvarno bih želio da su iz ove treće sezone 2.(?), 5. i 6. epizoda trebale biti epizode od 45 minuta. Nekako sam razočaran, ali opet, ne mogu ne reći da ne postavlja pitanje "What if?" puno jače od 2. epizode ove sezone. I da, tužno je. I da, cinično. Ali ne dovoljno cinično da napišem "cinizam, cinizam everywhere." Ne, ne ovaj puta. Nekako mi je dosta prazna, nažalost. Kraj je vrlo dobar, doduše. Kaže dovoljno stvari o dosta stvari. I to bi bilo to, ne? Ne znam, kao da su se još malo trebali potruditi s nekim epizodama...
Hated in the Nation - ma pravi film, ljudi moji. Jaaaako mi se sviđa epizoda. Koncept opet nije toliko nadrealističan, ali je suočen s nekakvom problematikom i definitivno nije sretan - pčele su umrle. Također, ostavlja jako snažnu moralnu poruku sa smrću onih 300.000+ ljudi i svim time. Fantastična gluma, jako dobri efekti, nije dosadno ni u jednom trenutku. Hvala ovoj epizodi koja je popravila gorki okus prijašnjih epizoda. Jako mi se sviđa sve, i eto, baš mi je drago što ih je bilo briga da traje sat i pol epizoda. Uživao sam, ima elemenata prijašnjih sezona Black Mirrora, a opet: osjeti se da nije napravljena u isto vrijeme kao sezone 1 i 2. Vidi se povećanje u budžetu, vide se promjene, ali ovaj puta (za razliku od 2. i 5. epizode, to ne šteti).
Evo. To bi bilo to. Stvarno sam u ova tri dana zavolio seriju. Malo sam tužan zbog onoga što su napravili nekim idejama, ali, što se tu može. Snažnih poruka i cinizma nije nedostajalo. Jako mi se sviđa što reference-iraju stvari iz drugih priča (najviše na vijestima, ali i na Internetu te čak u 3x6 kad je ova detektivkinja spomenula da je bila u Ian Rannoch slučaju.). Serija koja je potrebna, inovativna, i stvarno mi se jaaako svidjela.
