Ovo je kratki opis pjesmice koja je bila na zidu javnog WC-a na Jelačić placu u Zagrebu a koja se pripisuje Matošu:
Platio sam dinar,
prevario se grdno,
mislio sam srati,
a ja samo prdn'o.
Rekao bih da je ovaj pišao i prdnuo pa nije stigo do sranja... 
Moja omiljena!
Samo, zato moram komentirat i ispravit. Točna verzija glasi:
PLATIO SAM DINAR
NO PREVARIH SE GRDNO
HTIO SAM DA KENJAM,
AL SAM SAMO PRDN'O. 
(velika slova ovdje nisu iskaz deranja, nego zbog isticanja; nadam se da mi ovaj put neće nitko zamjerit;
+ s obzirom da je ta pjesma iz vremena kada je tzv. dakanje bilo skroz normalno i prihvaćeno u hrvatskom jeziku, i Matoš (ukoliko je autor) bi bez beda napisao "da kenjam" - čini mi se da je Commandoguruova verzija "po-novo-hrvaćena" varijanta hrvatske pjesmice)
Ako netko zna točnu verziju one
"Uvijek kada tvrdo serem
O, kako se ja strašno derem.
Al kad kenjam meki proliv... " i tu mi fali zadnji stih...
Dakle, ako ga netko zna, molila bih... jel...
A što se prijevoda tiče... zaista, tip je ili pišao i prdnuo, ili krenuo da piša, pa mu je izletilo i nešto toplo i mekano sa stražnje strane... ili brabonjak.
Ili je pišo, pa opro ruke. Aaaa.... možda se čovjek na kraju krajeva samo išo - pogledat u špigl?
Al, bez prevelike filozofije, ako je number one - mala nužda, a two - velika, onda one and a half prevedi kao srednja.
Enivej, u vezi svega toga sjetih se i one...
Mala nužda jedan,
A velika dva,
Pogledom ga sasjekoh ko mačem...
Izvinite, molim,
Pitao sam ja,
Kolko košta kad
unutra plačem?