U današnje vrijeme potražnja za palminim uljem rapidno raste. Većina tog ulja završi u stotinama prehrambenih proizvoda – od margarina i čokolade do krem sira i keksa. Također se koristi u kozmetici, a sve češće i kao biodizel. Mnoge vlade podupiru korištenje biogoriva – do 2020. godine 10% goriva prodano u EU biti će biogorivo, a Kina očekuje da će 15% goriva biti uzgojeno na poljima, dok Indija želi 20% biogoriva u 2012. godini. Ironija u tome je ta da bi ovi pokušaji smanjenja klimatskih promjena mogli zapravo pogoršati situaciju. Naime, širenje plantaža uljanih palmi seže sve dalje u šumska područja i prijeti katastrofom lokalnim zajednicama, bioraznolikosti i klimi. Ovaj problem javlja se u jugoistočnoj Aziji, a najviše u Indoneziji koja je ušla 2008. godine u Guinnessovu knjigu rekorda s najvećom stopom krčenja šuma te je također treći po redu emiter stakleničkih plinova, većinom zbog navedenih krčenja.
Više o tome možete pročitati ovde:
http://znano.st/zemlja-i-klima/8/plantaze-uljanih-palmi-masivan-izvor-ugljicnog-dioksida/693/